Savjeti za vaše zdravlje

 

Dijabetes je ozbiljna, hronična bolest, posljedica je smanjenog lučenja inzulina uz veću ili manju perifernu rezistenciju na inzulin s posljedičnom hiperglikemijom. Rani simptomi bolesti, polidipsija, poliurije i polifagija, posljedice su hiperglikemije. Dva su osnovna oblika šećerne bolesti, tip1 i tip2. Dijabetes tip 1 većinom nastaje u djetinjstvu ili u adolescenciji i do nedavno je bio najčešći oblik otkriven prije 30. godine života, ali se može ispoljiti i u odraslih (kasni autoimuni dijabetes zrele dobi). Na dijabetes tip 1 otpada <10% svih slučajeva dijabetesa. Dijabetes tip 2 (ranije zvan adultni oblik ili neovisan o inzulinu) obilježava neprimjereno lučenje inzulina. Bolest se većinom razvija u odraslih i starenjem postaje sve češća. Najveći broj oboljelih od dijabetesa tip 2 je između 40. i 59 godine života. Tip 2 postaje sve češći u djece otkako je dječja pretilost dobila epidemijske razmjere: 40–50% novootkrivenih slučajeva dijabetesa u djece danas otpada na tip 2! Preko 90% odraslih dijabetičara su tipa 2. Postoji jasna genetska predispozicija, o kojoj svedoči visoka prevalencija ove bolesti u nekim etničkim skupinama (osobito američki Indijanci, Hispanoamerikanci i Azijati) i u srodnika dijabetičara. U faktore rizika za dijabetes tip 2 ubrajamo dob >45 god, pretilost, sedentarni stil življenja, obiteljsku anamnezu dijabetesa, podatak o disregulaciji glikemije, gestacijski dijabetes ili visoku porođajnu masu djeteta (>4,1 kg), anamnezu hipertenzije ili dislipidemije, policističnih jajnika, te određenu etničku pripadnost (Crnci, Latinoamerikanci, Indijanci). Rizik inzulinske rezistencije u osoba uvećane tjelesne mase (BMI ≥25 kg/m2) dodatno povećavaju trigliceridi ≥1,47 mmol/L (≥130 mg/dl); omjer trgliceridi/HDL ≥1,8 (≥3,0 u konvencionalnim jedinicama) te inzulin ≥108 pmol/L. Takve osobe treba podvrgavati probiru na dijabetes određivanjem FPG (glukoze na tašte) bar jednom u 3 godine dok postoji euglikemija te bar jednom godišnje ako se utvrdi oštećena tolerancija glukoze. Tip 2 dijabetesa se međutim može dobro prevenirati promjenama životnog stila. Smanjenje tjelesne težine za svega 7% uz umjerenu fizičku aktivnost (npr. hodanje 30 min/dan) može sniziti incidenciju dijabetesa u visokorizičnih osoba za >50%. Pokazano je da i metformin smanjuje rizik u osoba s poremećenom regulacijom glikemije. Godine loše kontrolirane hiperglikemije uzrokuju niz komplikacija koje zahvaćaju male ili velike krvne žile. Promjene na malim krvnim žilama su u pozadini tri najčešće, razorne komplikacije dijabetesa: retinopatije, nefropatije i neuropatije. Promjene na velikim krvnim sudovima dovode do ateroskleroze, angine pektoris, infarkta miokarda, tranzitornih ishemijskih ataka, apopleksije, te periferne opstrukcijske arteriopatije. Rizik komplikacija dijabetesa se smanjuje se strogom kontrolom glikemije koju potvrđuje nalaz HbA1c <7%, kao i suzbijanjem hipertenzije i dislipidemije.{nomultithumb}

Dijabetes je globalni zdravstveni problem. Prema podacima IDF-a iz 2015.godine, oko 415 miliona odraslih u svijetu ima dijabetes, s trenutnom tendecijom porasta broja oboljelih do 2040. godine bit će oko 642 miliona oboljelih od dijabetesa.

Najznačajnija aktivnost u cilju smanjenja broja oboljelih od dijabetesa i razvoja teških komplikacija bolesti je prevencija. Prvo, što vi i vaš ljekar možete učiniti je procjena vašeg rizika za nastanak dijabetesa. Kada je određen nivo rizika, samostalno i uz savjet vašeg ljekara možete doprinijeti smanjenju rizika. Na taj način će te umjesto nekoga ko bi unutar 10 godina obolio od šećerne bolesti i čiji bi organizam godinama trpio oštećenja prije postavljanja dijagnoze ostati neko pošteđen jedne teške bolesti i njenih komplikacija. Ako ste pretili, fizički neaktivni, imate srodnike oboljele od dijabetesa, ne znači da ćete sigurno dobiti dijabetes. Ne predajite se bez borbe. Prema podacima IDF-a (International Diabetes Federation) od 50 do 70% slučajeva dijabetesa tip 2 se moglo prevenirati pravovremenom promjenom stila života. Procjena rizika za nastanak dijabetesa povećava vjerovatnoću postavljanje pravovremene dijagnoze i time liječenja. Naime, 1 od 2 oboljela od dijabetesa (oko 46%) nema postavljenu dijagnozu, drugim riječima kod takve osobe će se vjerovatno već razviti komplikacije bolesti u vrijeme postavljanja dijagnoze. Ako su vam dijagnostikovali dijabetes, bolest se mora od početka staviti pod kontrolu, osim ako ne želite oštećenje vida, bubrega, srca i mozga. U dijabetesu ne možete razmišljati na način “ima vremena za liječenje”, postoji samo izgubljeno vrijeme u liječenju.

Poduzmite prvi korak za svoje zdravlje, procjenite svoj rizik za dijabetes tip 2.

IDF (International Diabetes Fondation) na stranici https://www.idf.org/type-2-diabetes-risk-assessment nudi alat koji predviđa individualni rizik za razvoj dijabetesa tip 2 unutar 10 godina.

ADA (American Diabetes Association) na stranici http://www.diabetes.org/are-you-at-risk/diabetes-risk-test/ nudi alat koji predviđa individualni rizik za razvoj dijabetesa tip 2.

Dr. Đani Hadžović Specijalista interne medicine

Svjetski dan dijabetesa

Svjetski dan dijabetesa je najveća kampanja u svijetu za podizanje svijesti o dijabetesu. Ovaj dan, 14. novembar, obilježava se u više od 160 zemalja. Cilj je privući i održati pažnju javnosti na ogromnom značaju dijabetesa kao svjetskog zdravstvenog izazova. Svjetski dan dijabetesa je ustanovljen 1991.godine od strane IDF-a (Međunarodne dijabetes federacije) i WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) kao odgovor na rastuću zabrinutost o eskalaciji zdravstvene prijetnje koju predstavlja dijabetes. Svjetski dan dijabetesa je postao zvanični UN dan 2006. godine usvajanjem UN rezolucije 61/225. Logo ove kampanje je plavi krug koji je prihvaćen 2007. godine i predstavlja svjetski simbol svijesti o dijabetesu. Plavi krug simbolizira jedinstvo dijabetes zajednice u odgovoru na epidemiju dijabetesa.

Prema IDF atlasu dijabetesa iz 2015. god.

• Približno 415 miliona odraslih u svijetu ima dijabetes; do 2040. godine taj broj će se povećati do 642 miliona.
• Najveći broj oboljelih od dijabetesa su između 40 i 59. godine života.
• Jedan od dva oboljela od dijabetesa (oko 46%) nema postavljenu dijagnozu bolesti.
• Više od 542000 djece živi s dijabetesom tip1 prema podacima iz 2015.
• Više od 20,9 miliona živorođenih su bili pogođeni dijabetesom tokom trudnoće u 2015.godini.

Svake godine se odredi centralna tema kampanje za tekuću godinu.

Ove 2017.godine centralna tema je Žene i dijabetes - naše pravo na zdravu budućnost.

Činjenice zbog kojih je izabrana ovogodišnja tema:

• Trenutno ima preko 199 miliona žena koje žive s dijabetesom. Očekuje se da će ukupni broj povećati do 313 miliona do 2040. godine.
• Dvije od pet žena s dijabetesom su reproduktivne dobi, što čini preko 60 miliona žena diljem svijeta.
• Dijabetes je deveti vodeći uzrok smrti žena globalno, uzrokujući 2,1 miliona smrti godišnje.
• Žene s dijabetesom tipa 2 imaju skoro 10 puta veću vjerojatnoću da dobiju koronarnu bolest srca od žena bez tog stanja.
• Žene s dijabetesom tipa 1 imaju povećan rizik od prijevremenog pobačaja ili malformacija ploda.

Šta treba učiniti:

• Zdravstveni sistemi moraju posvetiti odgovarajuću pažnju specifičnim potrebama i prioritetima žena.
• Sve žene s dijabetesom trebaju imati pristup bitnim lijekovima i tehnologijama u vezi s dijabetesom, obrazovanju za vođenje i informacijama koje su im potrebne kako bi se postigli optimalni ishodi kod dijabetesa.
• Sve žene s dijabetesom trebaju imati pristup uslugama planiranja trudnoće prije planiranja kako bi se smanjio rizik tokom trudnoće.
• Sve žene i djevojčice trebaju imati pristup tjelesnoj aktivnosti kako bi poboljšali svoje zdravstvene ishode.

Trudnice trebaju bolji pristup probiru, njezi i obrazovanju za postizanje pozitivnih zdravstvenih ishoda za majku i dijete.

Činjenice u prilog navedenog:

• 1 od 7 poroda je pod utjecajem gestacijskog dijabetesa.
• IDF procjenjuje da je 20,9 miliona ili 16,2% žena (koje su porodile živorođenu djecu) u 2015. godini imalo neki oblik hiperglikemije u trudnoći.
• Oko polovice žena s istorijom GDM-a (gestacijski dijabetes melitus) mogu razviti dijabetes tipa 2 u roku od pet do deset godina nakon porođaja.
• Polovica svih slučajeva hiperglikemije u trudnoći javlja se kod žena mlađih od 30 godina.
• Velika većina slučajeva hiperglikemije u trudnoći bila je u zemljama s niskim i srednjim prihodima, gdje je često njega majke ograničeno dostupna.

Šta treba učiniti:

• Strategije prevencije dijabetesa tipa 2 moraju se fokusirati na zdravlje majki, prehranu i druga zdrava ponašanja prije i tijekom trudnoće, kao i prehranu dojenčadi i ishranu u ranom djetinjstvu.
• Antenatalne posjete ljekaru tokom trudnoće moraju biti optimizirane za promicanje zdravlja kod mladih žena i rano otkrivanje dijabetesa i GDM-a.
• Probir za dijabetes i GDM treba biti integrisan u druge maternalne zdravstvene intervencije i usluge na razini primarne zdravstvene zaštite kako bi se osiguralo rano otkrivanje, bolja briga za žene i smanjena maternalna
• smrtnost.
• Zdravstveni radnici trebaju biti obučeni za identifikaciju, liječenje, vođenje i praćenje dijabetesa tokom trudnoće.

Žene i djevojke su ključni akteri u usvajanju zdravih stilova života kako bi se unaprijedilo zdravlje i blagostanje budućih generacija.

Činjenice u prilog navedenog:

• Do 70% slučajeva dijabetesa tip 2 moglo bi se spriječiti pravovremenim uvođenjem zdravog načina života.
• 70% preranih smrti odraslih osoba uglavnom je posljedica obrasca ponašanja pokrenutog tijekom adolescencije.
• Žene, kao majke, imaju veliki utjecaj na dugoročni zdravstveni status svoje djece.
• Istraživanja su pokazala da kad majke dobivaju veću kontrolu nad resursima, dodjeljuje se više hrani, zdravlju i prehrani djece i obrazovanju.
• Žene su čuvari kapije prehrane u domaćinstvima i životnih navika i stoga imaju potencijal da vode prevenciju iz domaćinstava i šire.

Što treba učiniti:

• Žene i djevojčice trebaju biti osnažene jednostavnim i ravnopravnim pristupom znanju i resursima kako bi ojačale svoje sposobnosti da spriječe dijabetes tipa 2 u svojim porodicama i bolje štite svoje zdravlje.
• Promicanje mogućnosti za tjelesnu aktivnost u adolescentnih djevojka, osobito u zemljama u razvoju, mora biti prioritet za prevenciju dijabetesa.

Svjetski dan dijabetesa - Bosna i Hercegovina. Obzirom na nisku stopu nataliteta u BiH i glavnu temu Svjetskog dana dijabetesa 2017, smatram bitnim izdvojiti gestacijski dijabetes koji se razvije tokom trudnoće. Visoke vrijednosti šećera u krvi tokom trudnoće mogu uticati na trudnoću i zdravlje ploda. Trudnice mogu pomoći kontroli gestacijskog dijabetesa tako što se hraniti zdravo i prakticirati tjelovježbu, i ako bude neophodno uzimanjem lijekova. Dobra kontrola šećer u krvi može spriječiti težak porod i održati zdravim majku i dijete. U gestacijskom dijabetesu vrijednosti šećera u krvi se mogu normalizovati ubrzo nakon porođaja. Ako ste imali gestacijski dijabetes, u riziku ste od dijabetesa tip 2. Kod većine žena gestacijski dijabetes neće uzrokovati jasno uočljive znakove i simptome. Preporuka bi bila da posjetite ljekara što prije, čim počnete razmišljati o trudnoći, jer će ljekar moći procjeniti vaš rizik za gestacijski dijabetes i shodno tome planirati probir i praćenje. Kada zatrudnite, ljekar će vas provjeriti na gestacijski dijabetes u sklopu prenatalne njege. Bilo koja žena može razviti gestacijski dijabetes, ali su neke žene u većem riziku. Faktori rizika su: dob iznad 25 godina, lična istorija predijabetesa i/ili porodična istorija dijabetesa tip 2 ili ako ste u prethodnoj trudnoći porodili novorođenče iznad 4,1 kg tjelesne mase ili neobjašnjivo mrtvorođenče, prekomjerna tj.masa (BMI ≥30) i rasa (veći rizik ima nebijela rasa). Većina žena s gestacijskim dijabetesom porodi zdravu novorođenčad. Ipak, loše kontrolisana bolest može uzrokovati problem trudnici i dijetetu. Dijete može imati povećani rizik za prekomjernu porođajnu masu, prijevremeni porođaj i respiratorni distres sindrom, hipoglikemiju i dijabetes tipa 2 kasnije u životu. Neliječena bolest može dovesti do smrti dijeteta prije ili ubrzo nakon rođenja. Trudnica ima povećan rizik za arterijsku hipertenziju i preeklampsiju, te dijabetes tip 2 u budućnosti. Što više zdravih navika usvojite prije trudnoće manja je vjerovatnoća da ćete razviti bolest. Ako ste imali gestacioni dijabetes u prethodnoj trudnoći, vjerovatnoću za gestacijski dijabetes u narednoj ili dijabetes tip 2 možete smanjiti uzimanjem zdrave hrane, tjelovježbom, gubitkom prekomjerne tjelesne mase prije trudnoće. Probir na gestacioni dijabetes, dijagnoza, tretman, praćenje tokom i nakon trudnoće obaveza je ljekara.

Svjetski dan dijabetesa - Tuzla. U prostorijama Savjetovališta za dijabetičare JZNU Dom zdravlja Tuzla, interno odjeljenje, 14. novembra 2017. godine, od 9:30 do 12:30 obavit će se mjerenje šećera u krvi i HbA1C (tromjesečni šećer), mjerenje krvnog pritiska, podjela obrazovnih materijala i dnevnika samokontrole šećera u krvi.Služba opšte/porodične medicine će takođe mjeriti šećer u krvi u MZ Solana od 10-12 sati i u samoj Službi u Centru Doma zdravlja od 09-10 sati. Svim zainteresovanim, bilo da se radi o oboljelim od dijabetesa, osobama u umjerenom i/ili visokom riziku za dijabetesa, ili članovima njihovim porodica, usluge savjetovališta su dostupne svakim radnim danom, kao i do sada.

Dr Đani Hadžović, specijalista interne medicine Napomena; U izradi teksta korišten sadržaj s web stranice IDF-a i Mayo Clinic.

Azira Mehanović, patronažna setra

Svrha posjeta patronažnih sestara trudnicama je provođenje primarne i sekundarne prevencije a sve u cilju procjene zdravstvenog,psihičkog,socijalnog i ekonomskog stanja trudnice.
Trudnoća je naime,vrlo osjetljivo razdoblje za ženu,pogotovo prva trudnoća. Samim tim potrebno je planirati i obavijestiti trudnicu o kućnoj posjeti patronažne sestre.Ono šta patronažna sestra kroz svoju stručnu ospoboljenost predočava kao savjet trudnicama može se opisati u nekoliko važnih segmenata.

Prije svega to se odnosi na pravilnu prehranu počevši od žitarica,povrća voća i salata pa sve do konzumiranja ribe i sl...Posebnu pažnju kroz svoje savjete trudnici patronažna sestra pridaje edukaciji o higijeni tijela osobito dojki.Savjeti o načinima za pravilno dojenje bitan su segmnet edukacije trudnica a prilikom posjeta u tu svrhu patronažna sestra obavezno dostavlja i edukativni materijal.Iako se to čini običnom puku manje važnim izuzetno je bitno pripremiti popis stvari za odlazak u bolnicu i pri povratku kući.Stvari koje se pripreme uz savjete patronažne sestre moraju biti na odvojenom mjestu i lako dostupne zbog trenutka i hitnosti potrebe kada za to dođe vrijeme.{nomultithumb}

Mogućnost smetnji i nelagode u normalnoj trudnoći kao i savjeti za njihovo ublažavanje,jedan je od segmenata kome patronažna sestra posvećuje veliku pažnju.Upoznavanje sa znacima rizične trudnoće poseban je vid edukacije za sve trudnice.

Pod pojmom rizične trudnoće smatra se svaka ona trudnoća za vrijeme koje postoji nekakva otežavajuća okolnost koja predstavlja potencijalnu opasnost za krajnji ishod trudnoće.

 

Primjera radi: podatak o prethodno postojećim pobačajima ili prijevremenim porođajima, postojanje porodičnih ili nasljednih bolesti koje se mogu pogoršati tokom trudnoće,hronične bubrežne bolesti, hronične ginekološke ili mokraćne infekcije, šećerna bolest, dob trudnice veća od 35 godina, trudnoća nakon liječene neplodnosti ili trudnoća postignuta metodama umjetne oplodnje i slično.

 

Udio takvih trudnoća s prethodno postojećim opterećenjem je oko 20% u skupini svih trudnoća. Sva takva i slična stanja su potencijalno opasna, jer se tokom trudnoće mogu pogoršati i time poremetiti trudničino normalno napredovanje te ugroziti zdravlje majke i djeteta.

POLIKLINIKA ZA PATOLOGIJU SLUHA, GLASA i GOVORA
Marina Mastikosa-logoped

Dislalija (dyslalia) je poremećaj izgovora i označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (pogrešan izgovor pojedinih glasova), a može se ispoljiti kao:

1. omisije nekog glasa, odnosno izostavljanje glasova u riječi (npr. plavo-pavo);
2. supstitucije ili zamjena glasa nekim drugim glasom u riječi (npr. ruka-juka);
3. distorzija-različita odstupanja u izgovoru pojedinih glasova.{nomultithumb}

Najčešće neispravno izgovarani glasovi su: l, lj, r, s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž. U većine djece ovaj problem spontano nestaje tokom ranih godina života. Međutim u neke djece umjestio da spontano nestanu one postaju sastvnim dijelom njihova govora koji je onda nerazumljiv za okolinu. Razvoj izgovora teče postepeno uz napredovanje i zatoje i traje do devete godine života kada se govor automatizira. Smatra se da je do treće godine baza govora gotova. Dijete je usvojilo najosnovnije elemente potrebne za komunikaciju, ali ne izgovara sve glasove pravilno. U razvoju govora postoje individualne razlike, tako da neka djeca već sa 3.5 godine pravilno izgovaraju sve glasove, dok druga djeca izgovaraju sve glasove za godinu, dvije. Potrebno je razlikovati normalno tepanje od patološkog, kada je potrebno potražiti savjet i pomoć logopeda. Izgovorne norme za djecu do 3 godine: treba da postoji pravilan izgovor glasova: a, e, i, o, u, p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h. Do navršene četvrte godine treba da postoji pravilan izgovor glasova s, z, c, l, nj. Izmeću 4 i 5 godine formiraju se glasovi lj i r, a sa 5-5.5 godina glasovi š, ž, ć, đ, č i dž. Ove norme se razlikuju u zavisnosti od različitih autora, ali ono sa čime se svi slažu je da dijete sa 5.5 godina treba pravilno da izgovara sve glasove.

Najčešći uzroci poremećaja artikulacije su:

1. odstupanje u građi ili funkciji organa za artikulaciju (npr.jezik, usne, meko nepce..),
2. oštećenje ili gubitak sluha,
3. intelektualno zaostajanje,
4. loš fonematski sluh (nerazlikovanje glasova u riječi),
5. loš govorni uzor

Veoma je važno da od samoga rođenja koristite pravilan izgovor jer dijete uči oponašajući. Obraćanje bebi i starijoj djeci maznim i tepavim govorom samo zbunjuje djecu. Emocije se mogu izraziti na druge načine osim tepanjem: putem dodira, izrazom lica, bojom glasa. Takođe upozorite i ostale ljude koji su u svakodnevnom kontaktu sa djecom da to ne čine.

Vrste artikulacionih poremećaja:

Ovisno o uzroku, glasovni sistem može biti oštećen djelomično (katkad samo glas ili skupina glasova) ili većim dijelom.
Pri rascjepu nepca (palatoshiza) poremećen je gotovo cijeli sistem glasova (rinolalija).

Češće se radi o djelomičnim oštećenjima kada pogreškama češće podliježu suglasnici, najčešće frikativi (s, z, š, ž) te afrikati (c, ć, č, dž, đ) i vibrant r.

Zavisno od toga koji se glasovi nepravilno izgovaraju postoje sljedeće vrste artikulacionih poremećaja:
Sigmatizam naziv je za neispravan izgovor glasova s, z, c, š, č, dž, đ. Poremećeja izgovora glasova s, z, c čine užu skupinu sigmatizma, a š, ž, č,ć, d i đ čine širu skupinu sigmatizma.

U okviru sigmatizma razlikujemo:
- Multilokuarni sigmatizam-vazdušna struja rasipa se preko cijele površine jezika, umjesto da je usmjerena kroz središnji jezični žlijeb. - Lateralni sigmatizam- na jeziku nema žlijeba, pa umjesto toga jezik se podiže i zračna struja prolazi sa strane.
- Palatalni sigmatizam-osnovna karakteristika ovog sigmatizma je umekšavanje. Stvara se tako da prednji dio jezika površinom veće od potrebne za pravilan izgovor približava alveolama, odnosno dodiruje ih i tako pojačava palatalnost.
- Okluzivni sigmatizam-nastaje na istom mjestu kao i palatalni tj. na alveolama, ali je za razliku od njega čvrst. Ima svoju napetost, možda čak i prejaku, ali pomak prema alveolama, uz odgovarajući zatvor.
- Nazalni sigmatizam-osnovna karakteristika ovog sigmatizma je usmjerenost zračne struje kroz nosnu umjesto usnu šupljinu. Jezik je obično iza sjekutića, no na njemu nema kanala jer ničemu ne služi s obzirom na to da je zračna struja usmjerena prema nosnoj šupljini, a ne ide preko jezika.

Rotacizam je naziv za poremećen izgovor glasa r. Taj je poremećaj najčešći nakon sigmatizma, a očituje se izostavljanjem, zamjenom i iskrivljenim izgovorom. Ako izostavljanje i zamjena glasa r potraju i nakon treće godina potrebno je potražiti pomoć liječnika otorinolaringologa – fonijatra ili logopeda.
Lambdacizam je poremećaj izgovora glasa l i lj.
Kapacizam je poremećaj izgovora glasa k.
Gamacizam je poremećaj izgovora glasa g.
Tetacizam je poremećaj izgovora glasa t.
Deltacizam je poremećaj izgovora glasa d.
Tetizam jest govorni poremećaj kod kojeg veći broj suglasnika prelazi u d ili t i predstavlja znatno ozbiljniji poremećaj od dosad nabrojenih. Tu se može raditi o ozbiljnim poremećajima u središnjem živčanom sistemu.

Postupak za korekciju izgovora:

Liječenje dislalije provodi se odstranjenjem uzroka poremećaja govora, ako je to moguće (npr. hirurška korekcija rascjepa nepca, vilice, usnica), a nakon toga se provodi logopedski tretman. Ako se uzrok ne može odstraniti ili nije poznat, liječenje se sastoji prvenstveno od logopedskih vježbi. Roditeljima se savjetuje da skreću pažnju na zvukove u prirodi ( vjetar, drveće...), zatim zvukove koje proizvode domaće životinje, muzički instrumneti...Vježbe disanja koriste se radi pravilnog usmjeravanja vazdušne struje utiču i na pokretljvost govornih organa. Trebalo bi ih izvoditi u vidu puhanja balona, duvanja komadića papira, puhanja u svijeću, pravljenje mjehurića od sapunice. Vježbe jezika provode se plaženje jezika, dodirivanja usana, nosa, vježbe savijanja jezika. Pojedina djeca nakon vježbe stimulacije spontano poprave govor, dok neke treba uključiti u tretman. Organizuje se vježbe auditivne i vizuelne percepcije, vježbe vizuelnog oponašanja koje se izvode ispred ogledala. Dijete bi trebalo da nauči da prati pokrete usana i jezika. Postepeno se prelazi na razvoj pokreta govornih organa (vježbe usana, jezika, pokretanje donje vilice). Kada je dijete postiglo potrebnu motoričku spretnost (pokretljivost usana i jezika), steklo nove slušne navike ( npr. da razlikuje glas l od glasa r), logoped može da organizuje vježbe izazivanja novog glasa ili korekciju distorzovanih glasova. Dijete treba da nauči da pravilno izgovara izolovano glas, zatim se novonaučeni glas spaja sa ostalim glasovima, prvo u slogove, zatim u riječi pa u rečenice. Veoma je važno da se poremećaj artikulacije ukloni do šeste godine, obavezno prije polaska u školu. Postojanje problema u izgovoru glasova i nakon šeste godine, može se kasnije negativno odraziti na sposobnost usvajanja i savladavanja vještina čitanja i pisanja.

DISPANZER ZA PREDŠKOLSKU DJECU doc. dr. sc. med.prim. Mirjana Remetić, specijalista pedijatar Za dobar start u životu, ne postoji bolji i prirodniji  način ishrane od ishrane majčinim mlijekom. Majčino mlijeko je prilagođeno nutritivnim potrebama djeteta u prvim mjesecima života,  fiziološkim mogućnostima njegovog digestivnog  trakta i ekskretornoj funkciji bubrega.Ono je hrana  koja zadovoljava emocionalne potrebe djeteta i majke i hrani primarne instikte, poput sisanja, hvatanja i grljenja.

Sastav majčinog mlijeka je optimalan za dijete i ne zavisi od starosti, broja porođaja ili načina ishrane dojilje. Procenat masnoće u mlijeku se mijenja tokom dana kao i tokom istog podoja. Postoje razlike i u sastavu majčinog mlijeka vezane  za gestacijsku dob novorođenčeta, što je u skladu sa potrebama brzog rasta prijevremeno rođenog djeteta. Sastav majčinog mlijeka je optimalan za dijete i ne zavisi od starosti, broja porođaja ili načina ishrane dojilje. Procenat masnoće u mlijeku se mijenja tokom dana kao i tokom istog podoja. Postoje razlike i u sastavu majčinog mlijeka vezane  za gestacijsku dob novorođenčeta, što je u skladu sa potrebama brzog rasta prijevremeno rođenog djeteta.

Kolostrum, prvo mlijeko za ishranu  novorođenčeta koje se luči u prvih 5 dana laktacije, ima veći sadržaj proteina a niži sadržaj ugljenih hidrata u odnosu na zrelo mlijeko.  Njegov poseban značaj, osim nutritivnog,  ogleda se u imunološkoj  adaptaciji novorođenčeta na vanjsku sredinu. Zahvaljujući prisustvu sekretornog imunoglobulina A u majčinom mlijeku, posebno u kolostrumu, gdje ga ima najviše,  stvara se  zaštitni sloj na mukoznoj membrani nosa, ždrijela i intestinalnog trakta što  doprinosi većoj otpornosti dojenčeta.

Ishrana majčinim mlijekom štiti dojenče od crijevnih infekcija, infekcija donjih respiratornih puteva i srednjeg uha i ozbiljnih infekcija poput meningitisa, ne samo dok traje dojenje već i kasnije u djetinjstvu. Ukoliko do infekcije ipak dođe njen tok je lakši a ishod povoljniji. Antitjela u majčinom mlijeku smanjuju rizik i od razvoja alergijskih bolesti, sindroma iznenadne dojenačke smrti, maligniteta,  dijabetesa tipa 1 i 2, hipertenzije, hiperholesterolemije, gojaznosti, zapaljenskih bolesti crijeva i sl. pa čak i pojave febrilnosti nakon imunizacije.

Isključivo dojenje u prvih 6 mjeseci života i njegovo produženo trajanje do 12 mjeseci i duže, povoljno djeluju na kognitivni razvoj, zahvaljujući masnim kiselinama u majčinom mlijeku, posebno palmitinskoj kiselini.

SLUŽBA OPŠTE/PORODIČNE MEDICINE Dispanzer za školsku djecu i omladinu/Dispanzer za zdravstvenu zaštitu studenata prim. dr. Nermina Đulović, specijalista školske medicine{nomultithumb}

Psihički poremećaji djece i adolescenata mogu se ispoljiti na različite načine npr.kao tjelesni simptomi i bolesti, poremećaji kontrole sfinktera,poremećaji govora i hranjenja, smetnje učenja i prilagođavanja, zloupotreba psihoaktivnih tvari sve do suicidnih ponašanja,poremećaja ličnosti i prevazivnih razvojnih poremećaja. Psihički poremećaji djece i adolescenata mogu se ispoljiti na različite načine npr. kao tjelesni simptomi i bolesti, poremećaji kontrole sfinktera,poremećaji govora i hranjenja, smetnje učenja i prilagođavanja, zloupotreba psihoaktivnih tvari sve do suicidnih ponašanja, poremećaja ličnosti i prevazivnih razvojnih poremećaja.

ADHD(deficit pažnje/hiperaktivni poremećaji) je danas najčešći mentalni poremećaj kod djece a prisutan je i kod odraslih.Zastupljen je kod 3-8% Školske djece a glavni simptomi su nepažnja,hiperaktivnost i impulzivnost.Bitno je naglasiti da su djeca  s ADHD-om s normalnim ili iznadprosječnim intelektualnim sposobnostima što često zbunjuje roditelje i učitelje.{nomultithumb}

Često roditelji i nastavnici traže pomoć a mi smo tu da izvršimo procjenu psihičkog stanja djeteta tj.obavljamo razgovor sa djetetom. Uzimamo istoriju bolesti, napravimo pregled i dodatna ispitivanja po potrebi. Postavimo radnu dijagnozu, a ujedno i obavljamo jednostavnije terapijske intervencije.

Izuzetno je bitno naglasiti da se u ovakvim slučajevima posvećuje posebna pažnja jer za kvalitetna zdravstvena briga sa ovakvim pacijentima nalaže MULTIDISCIPLINARNI pristup (više ljekara različitih specijalnosti) što u konačnici rezultira pozitvnim ishodom.Školska djeca su naš prioritet i kao takvima poklanjamo im svu pažnju,posebno kada su u pitanju psihološki poremećaji.

 

POLIKLINIKA ZA PATOLOGIJU SLUHA, GLASA i GOVORA

mr.sc.Emina Tucaković Tinjić-logoped{nomultithumb}

Mucanje je u problem u govoru koji je vrlo raširen u cijelom svijetu. To je poremećaj ritma, tečnosti  i tempa govora koji se ispoljava u nevoljnim grčevima mišića govornih organa, a ponekad ga prate i grčevi mimičkih mišića lica i nevoljni pokret ruku. Kod djece nije ništa neobično da počnu mucati u vrijeme kada im se naglo razvija govor, a obično to krene oko druge godine života. Naime, djeca tada znaju mnogo riječi, uče slagati rečenice, a zbog neiskustva u govoru, ne mogu se brzo odlučiti koju riječ će upotrijebiti ili se ne mogu sjetiti riječi koja bi najbolje pristajala onome što žele reći.Takvo razvojno mucanje najčešće prestaje samo od sebe i djetetu nije potrebna nikakva stručna pomoć. U najmanje dvije trećine svih slučajeva govor će se popraviti tokom prvih godinu i pol dana od pojave mucanja, a oko polovina djece koja su počela mucati prestaje mucati do svoje pete godine.

Uzroci mucanja

Nije potpuno jasno zašto se mucanje uopće pojavljuje, ali ono što je sigurno jest da su uzroci mnogobrojni – to je spoj neuroloških, psiholoških, socijalnih i lingvističkih uticaja koji pridonose nastanku i razvoju mucanja. Statistički podaci izvještavaju da 1 posto svih odraslih osoba i 2-3 posto djece muca. Najzastupljeniji oblik tog teškog poremećaja govora je takozvano "razvojno mucanje", odnosno mucanje koje se pojavljuje u ranom djetinjstvu.
Roditelji ponekad smatraju da se mucanje kod djeteta pojavilo iznenada, zato što se dijete preplašilo psa, ili se razvilo postepeno "samo od sebe" bez nekog određenog uzroka. U stvarnosti, mucanje se nikada ne pojavljuje "samo od sebe" ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled. Postoje dvije skupine uzročnika mucanja: predispozicijski ("tlo") i proizvodni ("okidači").

Predispozicijski uzroci mucanja određuju sklonost djeteta prema mucanju. Brojna istraživanja obitelji osoba koje mucaju, pokazala su da otprilike trećina pacijenata ima rođake koji mucaju.Također, ljevoruka djeca pokazala su veću sklonost mucanju. Dječaci tri puta češće mucaju nego djevojčice. Mucanje također može biti potaknuto dok se dijete još nije ni rodilo. Ljekari vjeruju ako je majka preživjela određenu količinu stresa u trudnoći, dijete je već tada preživjelo traume zajedno s njom. Nakon toga, dovoljno je da se u djetetovom životu desi određena situacija u kojoj će se preplašiti i taj događaj se zove „okidač“ od kojeg ljudi i počnu mucati ali se ne smatra  pravim uzrokom mucanja.

Djeca s preosjetljivim živčanim sustavom također mogu imati problema s mucanjem. Takva djeca imaju problema sa spavanjem, strahovima, loše prihvaćaju promjene i slično. Oni trebaju stabilan, miran i staložen odgoj te uhodanu dnevnu rutinu. Djeca koja imaju prestroge roditelje s prevelikim očekivanjima također mogu imati problema s mucanjem i drugim smetnjama, kao i djeca slabijeg zdravlja te s oštećenjima motorike. Kod mucanja koje je popraćeno drugim fiziološkim ili psihološkim promjenama tokom dužeg vremena, potrebno je potražiti stručnu pomoć logopeda i/ili psihologa.

Kako razlikovati normalna zapinjanja od početnog mucanja?

Dobro je da znate razlikovati normalna dječja zapinjanja u govoru od početne pojave mucanja i, ako je potrebno, reagirati na vrijeme, odnosno obratiti se logopedu. Fiziološka zapinjanja se bitno razlikuju od patoloških, odnosno mucanja, po svojoj količini i načinu odvijanja.
 
Fiziološka zapinjanja, karakteristična za djecu u dobi od 2 do 5-6 godina:
1) Ponavljanje cijele rečenice, dijela rečenice ili riječi - "Lopta, lopta je na krovu. Želim da mi, želim da mi je skineš dolje."
2) Preoblikovanje rečenice tijekom govora - "Ona je odletjela, lopta je odletjela na krov."
3) Stanke, napunjene sa "mm", "ah", "uh" - "Želim moju, mm, loptu."
4) Prekidanje govora šutnjom (dijete osjeća nesigurnost, nije u stanju odmah oblikovati svoju misao i želju u riječi) - "Mama, želim (pauza) loptu."
5) Pojedina, rijetka lagana ponavljanja dijelova riječi - "Re-rekla si da ćeš mi je skinuti."
Normalna dječja zapinjanja obično se pojavljuju u konstrukcijski složenim riječima i rečenicama. Uglavnom se radi o ponavljanju cijele riječi ili preoblikovanju rečenica tijekom govora. Neka djeca jako rijetko zapinju u govoru, možda ponekad pokazuju određenu nesigurnost ili zašute. Zapinjanja su češća kada je dijete umorno, uzbuđeno, razigrano. U većini slučajeva zapinjanja se smanjuju u nepoznatim okolnostima i u razgovoru s nepoznatim ljudima jer je dijete sabranije i pažljivije.

Simptomi uzbune kada je potrebno obratiti se logopedu:

Dijete je počelo ponavljati sve kraći element.
(Prvo je govorilo "Mama, mama, mama...", zatim "Ma-ma-ma-ma-mama...", sada "M-m-m-mama..." i konačno "Mmmmmama...".)
2) Povećao se broj ponavljanja.
(Prvo je govorilo "Ma-mama...", sada "Ma-ma-ma-ma-mama...")
3) Dijete "se bori" s riječima (kod ponavljanja riječi ili sloga naglo skače visina glasa).
4) Kod ponavljanja se mijenja struktura riječi ("Mah, mah, mah, mama...").
5) Tijekom govora su uočljivi znakovi napetosti mišića lica, dijete podiže ramena, guta zrak, govor se naglo prekida zbog grča u govornom aparatu. To znači da je dijete počelo mucati. Hitno se obratite logopedu kako bi vas uputio u postupak uklanjanja "svježeg" mucanja!
Nemojte čekati da mucanje postane navika i traumatizira dijete. Logopedska "hitna pomoć" kod uklanjanja mucanja koje se tek pojavilo je najefikasnija jer se temelji na hitnom uklanjanju patološkog refleksa prije nego što se stigao ukorijeniti. Čak ako i niste sigurni radi li se o mucanju, kada primijetite neki od simptoma rizika, obratite se logopedu da vas savjetuje i pruži detaljnije upute u vezi sprječavanja poteškoće, upravo u individualnom slučaju vašega djeteta.

Kako bi se roditelj trebao ponašati prilikom pojave prvih simptoma netečnosti?

• osigurajte djetetu ugodnu i opuštenu kućnu atmosferu koja će mu pružiti mogućnost za opušteni govor i razgovor
• budite strpljivi s djetetom, suzdržite se od kritiziranja djetetovog govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru
• osigurajte dovoljno vremena da dijete kaže što misli, pričekajte da dijete izgovori riječ do kraja, ne završavajte rečenicu umjesto njega
• ne ignorirajte i ne prekidajte dijete u govoru, pažljivo slušajte što dijete govori i o čemu priča
• govorite razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i dijete govoriti sporije i opuštenije
• ne ispravljajte govor djeteta, ne prisiljavajte ga na pravilan izgovor, nemojte mu govoriti da uspori ili da razmisli što će reći prije no što počne govoriti
• ne tražite od djeteta da priča pred većom grupom ljudi ili na telefon
• roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora
• mucanju ne razgovarajte pred djetetom.

POLIKLINIKA ZA INTERNE BOLESTI {nomultithumb}
dr. Adna Mulić, specijalista interne medicine/kardiolog

Uglavnom uključuju aktivno djelovanje na faktore rizika na koje se može uticati. Uspješna provedba primarnih i sekundarnih mjera prevencije smanjuje prijevremenu smrtnost i invalidnost od kardiovaskularnih bolesti za 50%, te poboljšanje kvalitete života i smanjenu potrebu za ponovnim zahvatima.

ZDRAV NAČIN ŽIVOTA: umjereno konzumiranje alkohola, prestanak pušenja, izbjegavanje stresa, tjelesna aktivnost te odgovarajuća prehrana bez suvišnih masnoća, s dosta vlakana, smanjeni unos jednostavnih i rafiniranih ugljikohidrata (šećer i slatkiši), te značajno ograničenje unosa soli. Uslijed svega navedenoga u posljednih 15 godina je došlo do znatnog napretka u liječenju, simptomi se uz gore navedene promjene u načinu života mogu kontrolisati, a kombinacija lijekova ili drugih metoda liječenja (primjerice operativnog zahvata) može pomoći u usporavanju toka bolesti i poboljšanju kvalitete života te mnogi ljudi vode ispunjen i sretan život bez obzira na oboljenje.

 

Adekvatna terapija ubrzava oporavak i smanjuje rizik od ponavljanja bolesti

Odgovarajuća terapija lijekovima nakon srčanog udara omogućuje brži oporavak i znatno smanjuje rizik od ponavljanja bolesti te ju je neophodno uzimati skladno preporuci ljekara. To su lijekovi koji utiču na snižavanje masnoća, snižavanje pritiska, regulisanje šećerne bolesti, zaštitu krvnih žila. 

 

Akutni koronarni sindrom (AKS) – brza reakcija unutar 60 minuta od pojave simptoma

Akutni koronarni sindrom je termin koji se koristi za stanja koja dovode do naglog smanjenje protoka krvi do srca. Najjednostavnije se može opisati kao bol u prsima koju je moguće osjetiti tokom srčanog napada, odmaranja ili fizičke aktivnosti. Mnogi simptomi akutnog koronarnog simptoma isti su kao i kod srčanog udara –bol u prsima, bol na lijevoj nadlaktici, mučnina i povraćanje, manjak zraka te iznenadno, jako znojenje. Ukoliko se akutni koronarni sindrom ne tretira brzo, dolazi do srčanog udara. Često se dijagnosticira tek u bolnici, a izlječiv je ako je dijagnoza pravovremena. Liječenje ovisi o konkretnim znakovima, simptomima i cjelokupnom zdravstvenom stanju.

Stoga je pri pojavi simptoma ključna brza reakcija i obraćanje ljekaru po mogućnosti već u prvih 60 minuta.

SLUŽBA OPŠTE / PORODIČNE MEDICINE
dr. Sabina Salkić, spec. porodične medicine

Nagle promjene vremena, kao što su mijenjanje pritiska, temperature i vlažnosti zraka imaju velik uticaj na raspoloženje, ali i na zdravlje čovjeka. Kronični bolesnici, osobe sa kardiovaskularnim oboljenjima i oboljeli od dijabetesa najteže podnose promjene vremena, a u ovu kategoriju spadaju i asmatičari,kaže dr.Sabina Salkić,specijalista porodične medicine.

 {nomultithumb}

Kod takvih bolesnika već je narušen zdravstveni milje.Razlog je što recimo pacijent već ima hroničnu opstruktivnu bolest pluća on već ima sniženu razinu kiseonika.Sama promjena atmosferskog pritiska,povećanje koncentracije vlage,sniženje i povećanje temperature njemu pogoršava njegovo opšte stanje.Sljedeća kategorija su srčani bolesnici odnosno oni koji boluju od bolesti kardiovaskularnog sistema.Znači,hipertoničari odnosno oni koji imaju povišen krvni pritisak,pacijenti koji su imali infarkt miokarda,pacijenti koji imaju anginu pektoris odnosno neadekvatnu ishranjenost svoga srca kiseonikom i ostalim hranjivim tvarima.Pacijenti koji su imali moždani udar,ističe doktorica Salkić.

Dobri preduslovi za ublažavanje negativnih posljedica vremena su zdrava i pravilna prehrana bogata voćem i povrćem.Uzimanje dovoljne količine vode te redovan san.Takođe bitno je izbjegavati boravak vani u vremenu od 11 do 17 sati.Unos tečnosti mora se svesti na graničnu vrijednost do 1,5 litar,pri tom misleći na pacijente koji boluju od,hroničnih već pomenutih bolesti.Treba istaći da nije preporučljivo piti gazirana pića,treba pretendirati vodu,supe i čajeve.Hrana takođe treba biti lagana,probavljiva koja će biti zasnovana na kuhanom povrću,bijelom mesu i voću.Nije dobro preopterećivati se masnoćama na ovom vremenu dodaje doktorica Salkić.

Nagle promjene vremenskih prilika utiča i na fiziološko stanje male djece čiji se organizam nije adaptirao na vanjske radikalne i često promjenjljive uslove. Takođe kod mladih u pubertetu zbog hormonalnih promjena kao i kod trudnica te žena u klimaksu tako da se i ove kategorije trebaju prilagoditi odnosno pridržavati savjeta za očuvanje opšteg zdravlja,zaključuje dr.Sabina Salkić,specijalista porodične medicine.

POLIKLINIKA ZA KOŽNE BOLESTI
Prim. dr. Meliha Ahmetbašić, spec. dermatovenerolog

Poliklinika za kožno-venerične bolesti JZNU Dom zdravlja Tuzla je aktivan učesnik u projektu „Evropski dani borbe protiv melanoma“.

Melanom: Ovo je najrjeđi ali i najopasniji tip raka kože.Može se pojaviti u bilo kojem životnom dobu.Prezentuje se kao mrlja koja posatje tamna pigmentirana ili razvija nepravilne ivice i različite boje.Takođe,može biti i u vidu brzoratsuće ružičasteste ili crvene izrasline,može i metastazirati pa je treba odmah odstraniti.

Provjerite Vašu kožu jednom mjesečno zbog bilo kakvih promjena i sumnjivih tačaka.Vaša provjera treba se bazirati na kožu zdravog tijela i vidljive sluznice.UV zraci mogu oštetiti Vašu kožu i kada nije suviše toplo.Izbjegavajte boravak na suncu sredinom dana.Koristite zaštitno odijelo dugih rukava i šešire širokih oboda.Nanesite zaštitne kreme sa faktorom od 20-50 faktora zaštite.{nomultithumb}

Treba voditi računa o tome da djeca imaju najveći rizik od dugotrajnog oštećenja kože koje uzrokuje štetno UV zračenje.Moramo dakle spriječiti nastanak opekotine.Imate samo jednu kožu i neophodno je da je zaštite.Ukoliko se primjete sumnjive promjenena koži neophodno je obaviti dermatološki pregled i dermatoskopiju koja će ustanoviti o kojoj se promjeni i kojem riziku radi.

Dermatoskopija se obavlja u Poliklinici za kožne bolesti Doma zdravlja Tuzla.

 

 

 

Alergija je pretjerana i  štetna reakcija našeg odbrambenog sistema na često bezazlene tvari iz naše okoline. Tvari koje izazivaju alergijsku reakciju nazivaju se alergenima. Potencijalni alergen je svaka tvar koja je nakon unošenja u organizam sposobna pokrenuti imunološku reakciju.

Ipak, neke se tvari ubrajaju u češće alergene, poput polena biljaka, grinja iz kućne prašine, dlaka životinja, nekih namirnica (kikirikija, jagoda), lijekova, konzervansa i aditiva iz hrane i pića, otrova koje luče insekti nakon uboda i ultraljubičastih zraka.
Alergeni mogu ući u naš organizam udisanjem, preko probavnog trakta, preko kože i/ili putem injekcije.

Najčešće alergije

U vrijeme proljeća zbog visoke koncentracije polenovih zrnaca u zraku uslijed cvijetanja biljaka najjače je izražena polenova hunjavica ili sezonski alergijski rinitis. Polenova hunjavica je sezonska alergijska bolest gornjih disajnih puteva i najčešći je oblik alergijske reakcije. Javlja se sezonski, vezano uz pojavljivanje određenih vrsta polena u zraku. Bolest može biti udružena s drugim alergijskim bolestima, poput bronhalne astme i atopijskog dermatitisa.

Prehlada ili alergija?

Simptomi polenove hunjavice i prehlade vrlo su slični. To su šmrcanje, kihanje, kašljanje, neprohodnost i punoća nosa praćena vodenim iscjetkom iz nosa i gubitkom njuha. U očima dolazi do upale spojnice oka sa crvenilom, suzenjem, svrbežom i pečenjem očiju (alergijski konjuktivitis). Iako su simptomi prehlade i polenove hunjavice slični, bolesti se mogu razlikovati na temelju slijedećih simptoma:

1. Prehlada je najčešće praćena povišenom temperaturom,
2. Simptomi prehlade nestaju nakon  7-10 dana, dok polenova hunjavica traje duže od 2 sedmice,
3. Pojava simptoma hunjavice unazad nekoliko godina uvijek u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen) upućuje na alergiju,
4. Kod alergije se javlja intenzivan svrbež nosa, ušiju i kože, dok kod prehlade nema svrbeža,
5. Kod polenove hunjavice nakon kihanja ne postoji olakšanje, dok kod prehlade kihanje donosi olakšanje simptoma,
6. Kod polenove hunjavice sluz je vodenasta i prozirna, a kod prehlade samo u početku bolesti.

Kako liječiti/ublažiti simptome alergije? A koje preventivne mjere poduzimati?
Kada govorimo o liječenju alergije, važno je odmah napomenuti da se alergije ne mogu izliječiti, ali se postojećim lijekovima simptomi bolesti mogu ublažiti ili čak u potpunosti ukloniti.
Osim liječenja u olakšavanju simptoma proljetnih alergija izuzetno je važna i preventiva. Prva preventivna mjera je izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva.

Za uspješnije izbjegavanje sezonskih alergena preporučuje se:

• Redovno pratiti bioprognozu i kalendar,
• Za vrijeme cvjetanja biljaka držati zatvorene prozore stana i automobila za vrijeme vožnje,
• Izbjegavati boravak i fizičku aktivnost u području bujne vegetacije za vrijeme visoke koncentracije polena u zraku ( od 5-10 sati ujutro),
• Izbjegavati jutarnje provjetravanje prostorija kada je koncentracija polena najviša,
• Prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko i u poslijepodnevnim satima,
• Korisno je ugraditi klima uređaj jer on smanjuje količinu polena za 90%,
• Odjeću sušiti u stanu  kako bi izbjegli unošenje neželjene količine polena u stambene prostorije,
• Boravak u prirodi odgoditi za kasnoposlijepodne ili večer,
• Za vrijeme suhih i vjetrovitih dana izlaske izvan kuće ili stana reducirati na najmanju moguću mjeru,
• Kosu prati svako večer jer se polenova zrnca skupljaju na vlasima kose,
• Izbjegavati pušenje, sprejeve i slične iritanse jer pogoršavaju simptome alergije.