Dislalija (poremećaj izgovora)

POLIKLINIKA ZA PATOLOGIJU SLUHA, GLASA i GOVORA
Marina Mastikosa-logoped

Dislalija (dyslalia) je poremećaj izgovora i označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (pogrešan izgovor pojedinih glasova), a može se ispoljiti kao:

1. omisije nekog glasa, odnosno izostavljanje glasova u riječi (npr. plavo-pavo);
2. supstitucije ili zamjena glasa nekim drugim glasom u riječi (npr. ruka-juka);
3. distorzija-različita odstupanja u izgovoru pojedinih glasova.{nomultithumb}

Najčešće neispravno izgovarani glasovi su: l, lj, r, s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž. U većine djece ovaj problem spontano nestaje tokom ranih godina života. Međutim u neke djece umjestio da spontano nestanu one postaju sastvnim dijelom njihova govora koji je onda nerazumljiv za okolinu. Razvoj izgovora teče postepeno uz napredovanje i zatoje i traje do devete godine života kada se govor automatizira. Smatra se da je do treće godine baza govora gotova. Dijete je usvojilo najosnovnije elemente potrebne za komunikaciju, ali ne izgovara sve glasove pravilno. U razvoju govora postoje individualne razlike, tako da neka djeca već sa 3.5 godine pravilno izgovaraju sve glasove, dok druga djeca izgovaraju sve glasove za godinu, dvije. Potrebno je razlikovati normalno tepanje od patološkog, kada je potrebno potražiti savjet i pomoć logopeda. Izgovorne norme za djecu do 3 godine: treba da postoji pravilan izgovor glasova: a, e, i, o, u, p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h. Do navršene četvrte godine treba da postoji pravilan izgovor glasova s, z, c, l, nj. Izmeću 4 i 5 godine formiraju se glasovi lj i r, a sa 5-5.5 godina glasovi š, ž, ć, đ, č i dž. Ove norme se razlikuju u zavisnosti od različitih autora, ali ono sa čime se svi slažu je da dijete sa 5.5 godina treba pravilno da izgovara sve glasove.

Najčešći uzroci poremećaja artikulacije su:

1. odstupanje u građi ili funkciji organa za artikulaciju (npr.jezik, usne, meko nepce..),
2. oštećenje ili gubitak sluha,
3. intelektualno zaostajanje,
4. loš fonematski sluh (nerazlikovanje glasova u riječi),
5. loš govorni uzor

Veoma je važno da od samoga rođenja koristite pravilan izgovor jer dijete uči oponašajući. Obraćanje bebi i starijoj djeci maznim i tepavim govorom samo zbunjuje djecu. Emocije se mogu izraziti na druge načine osim tepanjem: putem dodira, izrazom lica, bojom glasa. Takođe upozorite i ostale ljude koji su u svakodnevnom kontaktu sa djecom da to ne čine.

Vrste artikulacionih poremećaja:

Ovisno o uzroku, glasovni sistem može biti oštećen djelomično (katkad samo glas ili skupina glasova) ili većim dijelom.
Pri rascjepu nepca (palatoshiza) poremećen je gotovo cijeli sistem glasova (rinolalija).

Češće se radi o djelomičnim oštećenjima kada pogreškama češće podliježu suglasnici, najčešće frikativi (s, z, š, ž) te afrikati (c, ć, č, dž, đ) i vibrant r.

Zavisno od toga koji se glasovi nepravilno izgovaraju postoje sljedeće vrste artikulacionih poremećaja:
Sigmatizam naziv je za neispravan izgovor glasova s, z, c, š, č, dž, đ. Poremećeja izgovora glasova s, z, c čine užu skupinu sigmatizma, a š, ž, č,ć, d i đ čine širu skupinu sigmatizma.

U okviru sigmatizma razlikujemo:
– Multilokuarni sigmatizam-vazdušna struja rasipa se preko cijele površine jezika, umjesto da je usmjerena kroz središnji jezični žlijeb. – Lateralni sigmatizam- na jeziku nema žlijeba, pa umjesto toga jezik se podiže i zračna struja prolazi sa strane.
– Palatalni sigmatizam-osnovna karakteristika ovog sigmatizma je umekšavanje. Stvara se tako da prednji dio jezika površinom veće od potrebne za pravilan izgovor približava alveolama, odnosno dodiruje ih i tako pojačava palatalnost.
– Okluzivni sigmatizam-nastaje na istom mjestu kao i palatalni tj. na alveolama, ali je za razliku od njega čvrst. Ima svoju napetost, možda čak i prejaku, ali pomak prema alveolama, uz odgovarajući zatvor.
– Nazalni sigmatizam-osnovna karakteristika ovog sigmatizma je usmjerenost zračne struje kroz nosnu umjesto usnu šupljinu. Jezik je obično iza sjekutića, no na njemu nema kanala jer ničemu ne služi s obzirom na to da je zračna struja usmjerena prema nosnoj šupljini, a ne ide preko jezika.

Rotacizam je naziv za poremećen izgovor glasa r. Taj je poremećaj najčešći nakon sigmatizma, a očituje se izostavljanjem, zamjenom i iskrivljenim izgovorom. Ako izostavljanje i zamjena glasa r potraju i nakon treće godina potrebno je potražiti pomoć liječnika otorinolaringologa – fonijatra ili logopeda.
Lambdacizam je poremećaj izgovora glasa l i lj.
Kapacizam je poremećaj izgovora glasa k.
Gamacizam je poremećaj izgovora glasa g.
Tetacizam je poremećaj izgovora glasa t.
Deltacizam je poremećaj izgovora glasa d.
Tetizam jest govorni poremećaj kod kojeg veći broj suglasnika prelazi u d ili t i predstavlja znatno ozbiljniji poremećaj od dosad nabrojenih. Tu se može raditi o ozbiljnim poremećajima u središnjem živčanom sistemu.

Postupak za korekciju izgovora:

Liječenje dislalije provodi se odstranjenjem uzroka poremećaja govora, ako je to moguće (npr. hirurška korekcija rascjepa nepca, vilice, usnica), a nakon toga se provodi logopedski tretman. Ako se uzrok ne može odstraniti ili nije poznat, liječenje se sastoji prvenstveno od logopedskih vježbi. Roditeljima se savjetuje da skreću pažnju na zvukove u prirodi ( vjetar, drveće…), zatim zvukove koje proizvode domaće životinje, muzički instrumneti…Vježbe disanja koriste se radi pravilnog usmjeravanja vazdušne struje utiču i na pokretljvost govornih organa. Trebalo bi ih izvoditi u vidu puhanja balona, duvanja komadića papira, puhanja u svijeću, pravljenje mjehurića od sapunice. Vježbe jezika provode se plaženje jezika, dodirivanja usana, nosa, vježbe savijanja jezika. Pojedina djeca nakon vježbe stimulacije spontano poprave govor, dok neke treba uključiti u tretman. Organizuje se vježbe auditivne i vizuelne percepcije, vježbe vizuelnog oponašanja koje se izvode ispred ogledala. Dijete bi trebalo da nauči da prati pokrete usana i jezika. Postepeno se prelazi na razvoj pokreta govornih organa (vježbe usana, jezika, pokretanje donje vilice). Kada je dijete postiglo potrebnu motoričku spretnost (pokretljivost usana i jezika), steklo nove slušne navike ( npr. da razlikuje glas l od glasa r), logoped može da organizuje vježbe izazivanja novog glasa ili korekciju distorzovanih glasova. Dijete treba da nauči da pravilno izgovara izolovano glas, zatim se novonaučeni glas spaja sa ostalim glasovima, prvo u slogove, zatim u riječi pa u rečenice. Veoma je važno da se poremećaj artikulacije ukloni do šeste godine, obavezno prije polaska u školu. Postojanje problema u izgovoru glasova i nakon šeste godine, može se kasnije negativno odraziti na sposobnost usvajanja i savladavanja vještina čitanja i pisanja.