Imamo “epidemiju” djece s usporenim govorno-jezičkim razvojem-doc. dr. sc. Jasmina Klebić

Prvi znakovi odstupanja mogu se uočiti mnogo ranije nego što većina roditelja misli. Ipak, djeca se na stručne preglede često upućuju tek sa četiri ili pet godina, kada je dragocjeno vrijeme za ranu intervenciju već izgubljeno. O tome kako prepoznati prve znakove upozorenja, kada potražiti stručnu pomoć i zašto su prve godine života presudne za razvoj djeteta, govori  doc. dr. sc. Jasmina Klebić, logoped u Centru za rani rast i razvoj Doma zdravlja Tuzla, koja upozorava da je rana detekcija ključ uspjeha, te da nijedan ekran ne može zamijeniti živu riječ, igru i odnos roditelja s djetetom.

Najčešći problemi s kojima se susrećemo dugi niz godina jeste usporen razvoj govora ili nedovoljna govorno-jezička razvijenost. Ono što mogu s pravom da kažem jeste da unazad nekoliko godina imamo jednu epidemiju djece s usporenim govorno-jezičkim razvojem, s poteškoćama u motorici, s emocionalnom nestabilnošću, što nam pravi ozbiljne probleme u obrazovanju. Najbitnije od svega je detektovati poteškoću na vrijeme. Međutim, nažalost, i dalje nam se djeca s poteškoćama u govorno-jezičkom razvoju ili razvoju generalno jave s navršenih četiri ili pet godina, kaže doc. dr. sc. Jasmina Klebić. Dalje naglašava kao posebno bitno, jeste da svi zdravstveni profesionalci, svi odgajatelji u školama, pa čak da krenemo i od škole za trudnice, trebaju znati koji su to znakovi upozorenja koji su ključni u tom najranijem uzrastu.

Ukoliko imamo dijete koje sa šesnaest mjeseci nema niti jednu riječ, ukoliko imamo dijete koje ne uspostavlja vizuelni kontakt, ukoliko imamo dijete koje ne reaguje na vokalne naloge, znači sumnjamo da li ono razumije, to su sve znakovi upozorenja koje trebaju da znaju svi zdravstveni radnici, zdravstveni saradnici, odgajatelji u vrtiću, i najvažnije – roditelji. Jer svaki roditelj, ukoliko želi da primijeti da dijete ima neku poteškoću, može naravno da primijeti. Ono što je ključno jeste da se jave svom ordinirajućem pedijatru koji će nakon kliničkog pregleda dijete uputiti u Centar za rani rast i razvoj  na dalju dijagnostiku.

Nikada nije previše rano potražiti stručnu pomoć. Mi imamo razvojne skale koje primjenjujemo od rođenja do šeste godine i trebalo bi, pogotovo neurorizičnu djecu, odmah po rođenju poslati na savjetodavne konsultacije i pregled u Centar za rani rast i razvoj, gdje će logoped uraditi razvojnu skalu i dati određene smjernice kako da se prati i stimulira govorno-jezički razvoj. Nije dobro čekati dvije ili tri godine, to je pogrešno. Svjedoci smo da nam se i danas u praksi dešava da roditelji budu upućeni u Centar za rani rast i razvoj s navršenih četiri ili pet godina, a neke stvari koje su očigledne mogle su se vidjeti daleko prije. Zato kada dijete krene u školu imamo problem s pažnjom, fokusom, nepravilno izgovaraju riječi ili rade samo što oni hoće.

Postoje znakovi koji se rano mogu vidjeti: ako dijete sa četiri mjeseca nema kontakt očima, ako se s dvanaest mjeseci ne okreće prema izvoru zvuka, ako se ne smije poznatim osobama, ako sa šesnaest mjeseci nema nijednu riječ, igra nije funkcionalna, ima određena repetativna ponašanja, još uvijek je u nekoj tzv. oralnoj fazi, znači sve igračke stavlja u usta, to su sve znakovi koje moraju da prepoznaju i roditelji i zdravstveni radnici i  saradnici. Moram naglasiti da mi imamo standardne mjerne instrumente koji su implementirani 2015. godine. To su nam alati u radu i oni su zaista vrlo senzitivni, osjetljivi i mogu uočiti poteškoću u najranijem uzrastu, ističe doc. dr. sc. Jasmina Klebić.

Kako nadalje naglašava, vrlo je važan savjetodavni rad s roditeljima. Nekada kada razvojna skala pokaže određeno odstupanje u razvoju, mi damo konkretne smjernice roditeljima kako i na koji način da oni stimuliraju razvoj svog djeteta u kućnim uvjetima. Vrlo je važno raditi kontinuirano na edukaciji roditelja, jer oni mogu jako puno uraditi u najranijem, odnosno najosjetljivijem periodu života.Naravno da je velika težina na plećima roditelja jer su oni ključni u cijeloj ovoj priči. Roditelji su partneri u ovoj priči i jako je bitno da budu upoznati šta se radi s djetetom i kako, na koji način treba da stimuliraju svoje dijete.

Današnje vrijeme je vrijeme digitalnih medija. Nažalost, svjedoci smo svakodnevno da djeca još u dojenačkoj dobi budu izložena ekranu. Jako je bitno da dijete u tom najranijem uzrastu ne bude izloženo elektronskim medijima. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, djeca do treće godine ne bi trebala biti izložena elektronskim medijima jer ništa ne može zamijeniti živu riječ. TV nije komunikacija, telefon nije komunikacija. Razvoj govora se stimulira kroz slušanje, imitaciju, kroz živu riječ, kroz odnos, kroz empatiju, kroz združenu pažnju. Trenutno u Centru za rani rast i razvoj imamo djecu koja preko deset sati dnevno provode uz elektronske medije. Djeca pričaju na engleskom, na ruskom, i to su fraze engleskog i ruskog jezika. Jako je bitno da se do treće godine postave temelji ranog rasta i razvoja, da se postave temelji maternjeg jezika, i to je ključ. Dijete poslije treće godine može da uči i više jezika. Roditelji trebaju da pričaju s djetetom, da čitaju što više priča, da dijete ne bude izloženo ni telefonu, ni tabletu, ni televizoru.

Zbog svega rečenog, no što je bitno, jeste da roditelji znaju da se djeca što više igraju napolju. Mi često imamo djecu i s problemom motorike. Ja vrlo često tokom testiranja znam baciti loptu, dijete se sakrije kao da sam ga pogodila kamenom. Jednostavno ne znaju skočiti, ne znaju zavezati pertle, nose pelenu do četvrte-pete godine. Sve to u konačnici utječe na razvoj emocija, samostalnosti i govora, što pravi ozbiljan problem u školskoj dobi.  Prevencija vršnjačkog nasilja ne počinje od adolescencije, ne kreće od odrasle dobi, već od najranijeg uzrasta. Period ranog rasta i razvoja je nezamjenjiv. Vi ne možete nadoknaditi vrijeme koje propustite. Do pete godine mozak se razvija 90 posto, poslije pete samo 10 posto. Ovaj podatak govori koliko je ključan rani rast i razvoj.

Zato je vrlo važna promocija ranog rasta i razvoja, kontinuirano pričati koliko je važna prevencija, rana detekcija i na kraju rana intervencija. Rana intervencija je ključ uspjeha. Nije isto započeti tretman s dvije godine, s 12 mjeseci i sa četiri godine. Jer u konačnici je najbitnije da svako dijete ostvari svoj puni potencijal, ističe Klebić.

Ured za odnose s javnošću