Mucanje
POLIKLINIKA ZA PATOLOGIJU SLUHA, GLASA i GOVORA
mr.sc.Emina Tucaković Tinjić-logoped{nomultithumb}
Mucanje je u problem u govoru koji je vrlo raširen u cijelom svijetu. To je poremećaj ritma, tečnosti i tempa govora koji se ispoljava u nevoljnim grčevima mišića govornih organa, a ponekad ga prate i grčevi mimičkih mišića lica i nevoljni pokret ruku. Kod djece nije ništa neobično da počnu mucati u vrijeme kada im se naglo razvija govor, a obično to krene oko druge godine života. Naime, djeca tada znaju mnogo riječi, uče slagati rečenice, a zbog neiskustva u govoru, ne mogu se brzo odlučiti koju riječ će upotrijebiti ili se ne mogu sjetiti riječi koja bi najbolje pristajala onome što žele reći.Takvo razvojno mucanje najčešće prestaje samo od sebe i djetetu nije potrebna nikakva stručna pomoć. U najmanje dvije trećine svih slučajeva govor će se popraviti tokom prvih godinu i pol dana od pojave mucanja, a oko polovina djece koja su počela mucati prestaje mucati do svoje pete godine.
Uzroci mucanja
Nije potpuno jasno zašto se mucanje uopće pojavljuje, ali ono što je sigurno jest da su uzroci mnogobrojni – to je spoj neuroloških, psiholoških, socijalnih i lingvističkih uticaja koji pridonose nastanku i razvoju mucanja. Statistički podaci izvještavaju da 1 posto svih odraslih osoba i 2-3 posto djece muca. Najzastupljeniji oblik tog teškog poremećaja govora je takozvano "razvojno mucanje", odnosno mucanje koje se pojavljuje u ranom djetinjstvu.
Roditelji ponekad smatraju da se mucanje kod djeteta pojavilo iznenada, zato što se dijete preplašilo psa, ili se razvilo postepeno "samo od sebe" bez nekog određenog uzroka. U stvarnosti, mucanje se nikada ne pojavljuje "samo od sebe" ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled. Postoje dvije skupine uzročnika mucanja: predispozicijski ("tlo") i proizvodni ("okidači").
Predispozicijski uzroci mucanja određuju sklonost djeteta prema mucanju. Brojna istraživanja obitelji osoba koje mucaju, pokazala su da otprilike trećina pacijenata ima rođake koji mucaju.Također, ljevoruka djeca pokazala su veću sklonost mucanju. Dječaci tri puta češće mucaju nego djevojčice. Mucanje također može biti potaknuto dok se dijete još nije ni rodilo. Ljekari vjeruju ako je majka preživjela određenu količinu stresa u trudnoći, dijete je već tada preživjelo traume zajedno s njom. Nakon toga, dovoljno je da se u djetetovom životu desi određena situacija u kojoj će se preplašiti i taj događaj se zove „okidač“ od kojeg ljudi i počnu mucati ali se ne smatra pravim uzrokom mucanja.
Djeca s preosjetljivim živčanim sustavom također mogu imati problema s mucanjem. Takva djeca imaju problema sa spavanjem, strahovima, loše prihvaćaju promjene i slično. Oni trebaju stabilan, miran i staložen odgoj te uhodanu dnevnu rutinu. Djeca koja imaju prestroge roditelje s prevelikim očekivanjima također mogu imati problema s mucanjem i drugim smetnjama, kao i djeca slabijeg zdravlja te s oštećenjima motorike. Kod mucanja koje je popraćeno drugim fiziološkim ili psihološkim promjenama tokom dužeg vremena, potrebno je potražiti stručnu pomoć logopeda i/ili psihologa.
Kako razlikovati normalna zapinjanja od početnog mucanja?
Dobro je da znate razlikovati normalna dječja zapinjanja u govoru od početne pojave mucanja i, ako je potrebno, reagirati na vrijeme, odnosno obratiti se logopedu. Fiziološka zapinjanja se bitno razlikuju od patoloških, odnosno mucanja, po svojoj količini i načinu odvijanja.
Fiziološka zapinjanja, karakteristična za djecu u dobi od 2 do 5-6 godina:
1) Ponavljanje cijele rečenice, dijela rečenice ili riječi - "Lopta, lopta je na krovu. Želim da mi, želim da mi je skineš dolje."
2) Preoblikovanje rečenice tijekom govora - "Ona je odletjela, lopta je odletjela na krov."
3) Stanke, napunjene sa "mm", "ah", "uh" - "Želim moju, mm, loptu."
4) Prekidanje govora šutnjom (dijete osjeća nesigurnost, nije u stanju odmah oblikovati svoju misao i želju u riječi) - "Mama, želim (pauza) loptu."
5) Pojedina, rijetka lagana ponavljanja dijelova riječi - "Re-rekla si da ćeš mi je skinuti."
Normalna dječja zapinjanja obično se pojavljuju u konstrukcijski složenim riječima i rečenicama. Uglavnom se radi o ponavljanju cijele riječi ili preoblikovanju rečenica tijekom govora. Neka djeca jako rijetko zapinju u govoru, možda ponekad pokazuju određenu nesigurnost ili zašute. Zapinjanja su češća kada je dijete umorno, uzbuđeno, razigrano. U većini slučajeva zapinjanja se smanjuju u nepoznatim okolnostima i u razgovoru s nepoznatim ljudima jer je dijete sabranije i pažljivije.
Simptomi uzbune kada je potrebno obratiti se logopedu:
Dijete je počelo ponavljati sve kraći element.
(Prvo je govorilo "Mama, mama, mama...", zatim "Ma-ma-ma-ma-mama...", sada "M-m-m-mama..." i konačno "Mmmmmama...".)
2) Povećao se broj ponavljanja.
(Prvo je govorilo "Ma-mama...", sada "Ma-ma-ma-ma-mama...")
3) Dijete "se bori" s riječima (kod ponavljanja riječi ili sloga naglo skače visina glasa).
4) Kod ponavljanja se mijenja struktura riječi ("Mah, mah, mah, mama...").
5) Tijekom govora su uočljivi znakovi napetosti mišića lica, dijete podiže ramena, guta zrak, govor se naglo prekida zbog grča u govornom aparatu. To znači da je dijete počelo mucati. Hitno se obratite logopedu kako bi vas uputio u postupak uklanjanja "svježeg" mucanja!
Nemojte čekati da mucanje postane navika i traumatizira dijete. Logopedska "hitna pomoć" kod uklanjanja mucanja koje se tek pojavilo je najefikasnija jer se temelji na hitnom uklanjanju patološkog refleksa prije nego što se stigao ukorijeniti. Čak ako i niste sigurni radi li se o mucanju, kada primijetite neki od simptoma rizika, obratite se logopedu da vas savjetuje i pruži detaljnije upute u vezi sprječavanja poteškoće, upravo u individualnom slučaju vašega djeteta.
Kako bi se roditelj trebao ponašati prilikom pojave prvih simptoma netečnosti?
- osigurajte djetetu ugodnu i opuštenu kućnu atmosferu koja će mu pružiti mogućnost za opušteni govor i razgovor
- budite strpljivi s djetetom, suzdržite se od kritiziranja djetetovog govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru
- osigurajte dovoljno vremena da dijete kaže što misli, pričekajte da dijete izgovori riječ do kraja, ne završavajte rečenicu umjesto njega
- ne ignorirajte i ne prekidajte dijete u govoru, pažljivo slušajte što dijete govori i o čemu priča
- govorite razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i dijete govoriti sporije i opuštenije
- ne ispravljajte govor djeteta, ne prisiljavajte ga na pravilan izgovor, nemojte mu govoriti da uspori ili da razmisli što će reći prije no što počne govoriti
- ne tražite od djeteta da priča pred većom grupom ljudi ili na telefon
- roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora
- mucanju ne razgovarajte pred djetetom.
{nomultithumb}
