Author - futura_dztuzla

Alergija je pretjerana i  štetna reakcija našeg odbrambenog sistema na često bezazlene tvari iz naše okoline. Tvari koje izazivaju alergijsku reakciju nazivaju se alergenima. Potencijalni alergen je svaka tvar koja je nakon unošenja u organizam sposobna pokrenuti imunološku reakciju.

Ipak, neke se tvari ubrajaju u češće alergene, poput polena biljaka, grinja iz kućne prašine, dlaka životinja, nekih namirnica (kikirikija, jagoda), lijekova, konzervansa i aditiva iz hrane i pića, otrova koje luče insekti nakon uboda i ultraljubičastih zraka.
Alergeni mogu ući u naš organizam udisanjem, preko probavnog trakta, preko kože i/ili putem injekcije.

Najčešće alergije

U vrijeme proljeća zbog visoke koncentracije polenovih zrnaca u zraku uslijed cvijetanja biljaka najjače je izražena polenova hunjavica ili sezonski alergijski rinitis. Polenova hunjavica je sezonska alergijska bolest gornjih disajnih puteva i najčešći je oblik alergijske reakcije. Javlja se sezonski, vezano uz pojavljivanje određenih vrsta polena u zraku. Bolest može biti udružena s drugim alergijskim bolestima, poput bronhalne astme i atopijskog dermatitisa.

Prehlada ili alergija?

Simptomi polenove hunjavice i prehlade vrlo su slični. To su šmrcanje, kihanje, kašljanje, neprohodnost i punoća nosa praćena vodenim iscjetkom iz nosa i gubitkom njuha. U očima dolazi do upale spojnice oka sa crvenilom, suzenjem, svrbežom i pečenjem očiju (alergijski konjuktivitis). Iako su simptomi prehlade i polenove hunjavice slični, bolesti se mogu razlikovati na temelju slijedećih simptoma:

1. Prehlada je najčešće praćena povišenom temperaturom,
2. Simptomi prehlade nestaju nakon  7-10 dana, dok polenova hunjavica traje duže od 2 sedmice,
3. Pojava simptoma hunjavice unazad nekoliko godina uvijek u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen) upućuje na alergiju,
4. Kod alergije se javlja intenzivan svrbež nosa, ušiju i kože, dok kod prehlade nema svrbeža,
5. Kod polenove hunjavice nakon kihanja ne postoji olakšanje, dok kod prehlade kihanje donosi olakšanje simptoma,
6. Kod polenove hunjavice sluz je vodenasta i prozirna, a kod prehlade samo u početku bolesti.

Kako liječiti/ublažiti simptome alergije? A koje preventivne mjere poduzimati?
Kada govorimo o liječenju alergije, važno je odmah napomenuti da se alergije ne mogu izliječiti, ali se postojećim lijekovima simptomi bolesti mogu ublažiti ili čak u potpunosti ukloniti.
Osim liječenja u olakšavanju simptoma proljetnih alergija izuzetno je važna i preventiva. Prva preventivna mjera je izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva.

Za uspješnije izbjegavanje sezonskih alergena preporučuje se:

• Redovno pratiti bioprognozu i kalendar,
• Za vrijeme cvjetanja biljaka držati zatvorene prozore stana i automobila za vrijeme vožnje,
• Izbjegavati boravak i fizičku aktivnost u području bujne vegetacije za vrijeme visoke koncentracije polena u zraku ( od 5-10 sati ujutro),
• Izbjegavati jutarnje provjetravanje prostorija kada je koncentracija polena najviša,
• Prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko i u poslijepodnevnim satima,
• Korisno je ugraditi klima uređaj jer on smanjuje količinu polena za 90%,
• Odjeću sušiti u stanu  kako bi izbjegli unošenje neželjene količine polena u stambene prostorije,
• Boravak u prirodi odgoditi za kasnoposlijepodne ili večer,
• Za vrijeme suhih i vjetrovitih dana izlaske izvan kuće ili stana reducirati na najmanju moguću mjeru,
• Kosu prati svako večer jer se polenova zrnca skupljaju na vlasima kose,
• Izbjegavati pušenje, sprejeve i slične iritanse jer pogoršavaju simptome alergije.

Brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna konkurencija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, kontinuirani su izvor stresa. Posljedice nerješavanja stresa kreću se (i najčešće se dešavaju redoslijedom) od lošeg zdravlja preko rasturenih brakova i gubitka posla, do prerane smrti. Na sreću, moderni psihološki pristupi za rješavanje stresa veoma su efikasni i naučno provjereni.

Ali, šta je u biti, stres?

Stresni događaj, odnosno stresor, definiše se kao događaj koji osoba procjenjuje kao ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao događaj za koji smatra da može izmjeniti tok njenog života. Stresor je, takođe, zahtjev kojem osoba ne može da udovolji.

Stres je unutrašnje, subjektivno, odnosno intrapsihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor, odnosno stresni događaj. Stres se definiše kao stanje mobilisanosti psihofizičkih podsistema organizma.

Dvije kategorije stresa

Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje "nervoze", uzenmirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, rastrešenosti, zaboravnosti, "opsjednutosti" istim mislima, te zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitet života, odnose sa ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer - sve su to novi stresori. Ako se osoba na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje hronočnog stresa.

Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje hroničnog stresa karakteristično je odsustvo doživljaja emocionalne patnje, i to je suštinska razlika između stanja akutnog stresa i stanja hroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorišući ih ili negirajući. Pošto taj proces odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi, izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose, te sve teže pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima u sadašnjosti, fokusirajući se na ciljeve u budućnosti. Tipično razmišljanje osobe u stanju hroničnog stresa je: "Dok završim još ovo..."

Osoba u stanju hroničnog stresa prepoznaje se prije svega po tome što kompulzivno radi; kompulzivno znači prisilno: osoba stalno mora biti aktivna, oko nečega zauzeta i ne može se opustiti - eventualno uz upotrebu alkohola, droga, ili samoinicijativno korištenje tableta za smirenje.

Pored kompulzivnog rada, koji je najizraženija i upadljiva manifestacija stanja hroničnog stresa, prisutni su umor, hronični nedostatak vremena, manjak motivacije, cinizam, negativizam, iritabilnost i pretjerana kritičnost prema drugima, impulzivno ponašanje, nesanica, kompulzivno bavljenje problemima sa posla izvan radnog vremena, duži oporavak od bolesti - čak i od bezazlenih kao što je prehlada. Takvo stanje konačno dovodi do fizičkog kolapsa (intenzivan bol, tremor, malaksalost, onesvještavanje, pseudoepileptički napadi).

Cijena neznanja i ignorisanja signala stresa

Iako stanje akutnog stresa predstavlja signal organizma da se “nešto dešava”, a stanje hroničnog stresa da je “opsanost pred vratima”, osoba zbog neznanja i ignorisanja signala stresa nastavlja sa istim obrascima ponašanja i stilom života. Ponekad osobe koje pate od stanja hroničnog stresa dožive nekoliko fizičkih kolapsa (oštećujući određene neurološke funkcije ili organe u tijelu) prije nego što se obrate za stručnu pomoć.

Osoba koja pati od stanja hroničnog stresa u pravilu se prvo obraća za medicinsku pomoć zbog somatskih tegoba (hipertenzija, glavobolje, bolovi i ukočenost u vratu i leđima, napetost u abdominalnom predjelu). Nakon brojnih medicinskih pretraga (CT, EKG, i sl.), različitih dijagnoza i terapija, obično se utvrdi da nema direktnog organskog uzroka fizičkih tegoba, te se osoba na kraju obraća za psihološku pomoć.

Kako eliminisati stres?

Postoji mnogo načina da se opustite i lakše podnesete stres:

Odmarajte se. Ranije odlazite na spavanje. Ništa ne može zamijeniti kvalitetan odmor.

Smijte se! Smijeh je najbolji lijek.

Smanjite na minimum gledanje uznemiravajućeg sadržaja na TV-u i Internetu.

Lagano vježbajte. Hodanje, yoga, tai chi, rastezanje, vježbe disanja povoljno djeluju na rad nadbubrežnih žlijezda. Izbjegavajte iscrpljujuće vježbe.

Pijte dovoljno vode. Zamijenite vodu iz pipe sa filtriranom ili izvorskom vodom.

Pripazite da unosite dovoljno kalija. Kalij je od iznimne važnosti za rad adrenalnih žlijezda. Voće i povrće su dobar izvor kalija. Uključite u svoju dijetu mrkvu, kukuruz, avokado, paradajz, šparoge, špinat, jabuke, marelice, banane, naranče, kruške, jagode i alge.

Vitamin B5 (pantotenska kiselina) je također važan za rad nadbubrežnih žlijezda. Sadrže ga cjelovite žitarice, leća, grah, cvjetača, brokula, paradajz, kikiriki. Ako ne konzumirate redovito ove namirnice, kupite tablete sa kompleksom B vitamina, koje sadrže najmanje 50mg vitamina B5.

Pripazite na unos ostalih vitamina i minerala poput vitamina A, C i E, cinka, kroma, magnezija, mangana, esencijalnih masnih kiselina i aminokiselina.

Neke biljke (astralgus, ginseng, sladić, rhodiola, boražina i ashwagandha) pomažu radu nadbubrežnih žlijezda i preporučuju se osobama koje su izložene stresu. 

Alergija na sunce kod većine osoba se prvi put javi u adolescenciji. Češće pogađa žene nego muškarce i osobe svjetlije puti. Najčešće se javlja na dekolteu u obliku malih prištića koji svrbe. Jednom kad se javi, kod većine osoba se ponavlja svake godine. Od alergija na sunce dodatno su ugroženi oboljeli od  autoimunih bolesti, bolesti bubrega, osobe koje uzimaju antibiotike (tetraciklini) te analgetike.

 Što je alergija na sunce i kako je razlikovati od uboda insekata?

Neželjene reakcije na koži do kojih dolazi nakon sunčanja su vrlo česte ljeti i u proljeće, a mogu se javiti već poslije nekoliko minuta ili sati nakon direktnog izlaganja suncu. Vrlo je čest osip koji se naziva Polimorfna reakcija na svjetlost, a izgleda poput žarkog crvenog osipa na licu, vratu, dekolteu uz pojavu sitnih prištića ili mjehurića.

Nešto je rjeđa prava urtikarija (koprivnjača) koja počinje na osunčanim dijelovima tijela, a kasnije se može širiti na ostatak kože. Urtikarija se razlikuje od ugriza insekta jer nakon ugriza nastaje crvenilo koje ima crvenu sredinu dok toga nema kod urtikarije.

Kako spriječiti i liječiti alergiju?

Važno je spriječiti nastajanje osipa, pa se treba oprezno i kratko izlagati suncu uz korištenje krema s fotozaštitom te nošenjem odjeće. Treba izbjegavati nanošenje parfema i dezodoransa te make up-a prilikom odlaska na plažu. Alergija na sunce i reakcije kože na sunce su nasljedne jer se viđaju u pojedinim obiteljima učestalije, tako da je genetska podloga bitna.

Prva pomoć je prestanak izlaganja kože suncu, uzimanje antihistaminika u tabletama te kalcija. Na kožu treba nanositi blaže kreme na bazi kortikosteroida kroz nekoliko dana. Kod jakih alergijskih reakcija uvijek postoji opasnost od anafilaktičkih reakcija, no kao posljedica alergije na sunce su rijetke.

Pomažu li dodaci prehrani i koji?

Budući da je mnoge tvari porijeklom iz hrane teško unijeti u količinama koje imaju zaštitni učinak protiv štetnog djelovanja sunca, dodaci prehrani mogu biti veoma korisna pomoć za pripremu kože za sunčevo zračenje. Najbolji primjer su karotenoidni pigmenti astaksantin i lutein koji se nalazi u ograničenom broju namirnica. Dobar dodatak prehrani koji se koristi za zaštitu kože od sunčevog zračenja trebao bi sadržavati kombinaciju raznovrsnih aktivnih tvari poput prirodnih karotenoida, s posebnim naglaskom na beta-karoten ili astaksantin.

Osim astaksantina i drugih prirodnih karotenoida, preporučuje se i uzimanje tvari s antioksidativnim učinkom kao što su vitamin E i selen te koenzim Q10. Najbolja strategija u zaštiti kože je kombinacija namirnica i dodataka prehrani koje je potrebno započeti uzimati do 10 tjedana prije izlaganja suncu i tijekom cijelog ljeta.

Način života utječe na povećan rizik od nastanka srčanih oboljenja, pa samim tim i na nastanak aritmija. Tu su pušenje, pretilost, fizička neaktivnost, povišen krvni tlak i razina lipida u krvi, i danas, najbitniji faktor rizika – stres.

Napadi panike

Ako osjećate kako vam srce počinje iznenada vrlo brzo raditi, moguće je da se radi o napadu panike. Znojenje, drhtanje i osjećaj kao da nemate kontrolu nad vlastitim tijelom su neki od učestalih simptoma. Napadi panike nisu opasni, ali mogu biti izuzetno zastrašujući. Ako često osjećate napade panike, svakako se posavjetujte s liječnikom. Oni se obično uspješno liječe novom generacijom SSRI među kojima je najpoznatiji Citram.

 Kofein

Prije nego se zabrinete zbog ubrzanog rada srca, probajte se sjetiti koliko kofeina ste do ovog trenutka unijeli. Kofein stimulira živčani sustav, što može ubrzati rad srca. Ako ubrzan rad srca popraćen vrtoglavicom i drhtanjem ruku, velika je vjerojatnost da ste pretjerali s kofeinom. Preporučena dnevna doza kofeina je između 200 i 300 miligrama, ovisno o vašoj osjetljivosti na kofein. Naime, neke osobe su izrazito osjetljive na kofein i za njih se ne preporučuje pretjerivanje jer mogu primijetiti neželjene nuspojave, kao što su poteškoće sa spavanjem i povišena razina stresa.

Dehidracija

Preniska razina tekućine u tijelu u kombinaciji s intenzivnom tjelovježbom može vrlo brzo dovesti dehidraciju. Dehidracija može uzrokovati neravnotežu elektrolita u tijelu i nizak krvni tlak. To stavlja tijelo pod stres i dolazi do abnormalnog srčanog ritma. Spriječite dehidraciju adekvatnim unosom vode, oko 2.2 litre dnevno ili više ako radite vježbe visokog intenziteta i unositi namirnice i pića koja dehidriraju, kao što su alkohol i kava.

Lijekovi

Brojni lijekovi, uključujući one za kontrolu astme i liječenje problema s radom štitnjače, mogu uzrokovati nepravilan srčani ritam. Promjene obično nisu opasne, ali svakako treba obavijestiti liječnika o njima. Prije nego što uzmete bilo koji lijek, posavjetujte se s liječnikom, naročito ako u obiteljskoj anamnezi imate slučajeve bolesti kardiovaskularnog sustava i problema s radom srca. Ako lijekovi koje svakodnevno uzimate uzrokuju nepravilan srčani ritam, posavjetujte se s liječnikom o uzimanju nekog drugog lijeka.

Anemija

Najčešće je uzrokovana manjkom željeza u tijelu. Anemija je stanje do kojega dolazi kada tijelo ne proizvodi dovoljno crvenih krvnih stanica koje su odgovorne za prijenos kisika do tkiva. Iako ne mora uvijek dovesti nepravilan srčani ritam, anemija obično uzrokuje jače i brže lupanje srca. S obzirom na to da tkivima nedostaje kisika, srce mora raditi ubrzano kako bi nadomjestilo taj manjak. Anemiju danas uspiješno riješvate kombinacijom Fersan forte i Cobalamin-om.

Teški metali

Osobe koje su često u kontaktu s teškim metalima imaju povećan rizik od nastanka niza zdravstvenih problema, uključujući i nepravilan rad srca. Dugoročno izlaganje teškim metalima povećava rizik od nastanka kronične upale, krvnih ugrušaka i ostalih problema sa zdravljem kardiovaskularnog sustava. Teški metali mogu biti toksični za srce, a također mogu uzrokovati neravnotežu elektrolita. Čak i najmanja neravnoteža elektrolita u tijelu može uzrokovati abnormalan rad srca.

Od dijabetesa boluje 382 milijuna osoba diljem svijeta. To je hronična bolest koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može efikasno upotrijebiti proizvedeni inzulin – hormon koji omogućuje stanicama preuzimanje glukoze iz krvi i njezinu preradu u energiju. Neadekvatna proizvodnja inzulina ili njegova nedjelotvornost uzrokuju povišeni nivo glukoze u krvi (hiperglikemija) koja može rezultirati dugoročnom štetom za organizam.

Stručnjaci ističu da nerijetko osobe sa šećernom bolešću budu hospitalizirane zbog akutnog srčanog infarkta, moždanog udara, oštećenja bubrežne funkcije, gangrene stopala ili smetnji vida i tada im se dijagnosticira šećerna bolest. Upravo ove komplikacije značajno smanjuju kvalitetu života osoba sa šećernom bolešću i povećavaju trošak liječenja. Svako od nas može imati šećernu bolest, a da to ne zna.

Koji su simptomi dijabetesa?

Umor i glad

Naše tijelo pretvara hranu koju jedemo u glukozu koje stanice mogu koristiti kao energiju. Stanicama je potreban inzulin kako bi mogao "dovesti" glukozu. Čim tijelo nema dovoljno inzulina ili ako stanice nisu osjetljive na njega, glukoza ne može dospjeti u stanice i na kraju smo ostali bez energije. To znači da osjećamo veću glad i da smo umorniji nego inače.

Često mokrenje i žeđ

Prosječna osoba mokri između četiri i sedam puta u jednom danu, međutim osobe oboljele od dijabetesa mokre češće. Pod normalnim okolnostima naše tijelo reasporbira glukozu kako ona prolazi kroz bubrege, no kada dijabetes prouzroči skok ćešera u krvi, višak šećera (glukoze) se nakuplja u krvi. Bubrezi moraju pojačano raditi kako bi uspjeli filtrirati i apsorbirati taj višak šećera, no ako ne mogu pratiti taj tempo, višak šećera se izlučuje putem mokraće. Zato se javlja povećana potreba za mokrenjem.

Češće mokrenje dovodi do dehidracije i veće potrebe za tekućinom. Logično, češća konumacijaa tekućine pojačat će i potrebu za mokrenjem.

Neželjen gubitak težine

S obzirom na to da tijelo ne dobiva dovoljno energije iz konzumirane hrane, ono će samo početi sagorijevati mišiće i masne naslage kako bi kompenziralo taj nedostatak. To znači da možete smršavjeti čak i ako imate uobičajene prehrambene navike ili ne mijenjate svoju razinu tjelesne (ne)aktivnosti.

Mučnina i poriv za povrćanjem

Jednom kada je tijelo primorano trošiti masne naslage, ono stvara ketone koji se nakupljaju u krvi. Jednom kada njihova koncentracija dosegne opasnu razinu, dolazi do moguće pogubnog stanja ketoacidoze. Upravo ovi ketoni mogu prouzročiti osjećaj mučnine.

Suha usta i svrbež kože

S obzirom da tijelo koristi više tekućine za mokrenje, to podrazumijeva manje vode za ostale organe i potrebe tijela. Dehidracija uzrokuje suhoću ustiju, a suhoća kože rezultira svrbežom.

Mućenje vida

Promjena u razini tekućine u tijelu može dovesti do oticanja očiju i tako prouzročiti probleme s vidom, koji se muti. Oči doslovce mijenjaju svoj oblik i gube sposobnost izoštravanja predmeta.

Gljivične infekcije

Gljivice se hrane šećerom, tj. glukozom. Ako je imate previše, gljivice će doslovce "poludjeti" za njom i nekontrolirano se razmnožavati. Gljivične su upale dugotrajne i teške za pobijediti, a najčešće se javljaju između prstiju i nožnih prstiju, ispod dojki te oko spolnih organa.