Author - futura_dztuzla

Intenzivna fizička aktivnost čak i u trajanju od samo 14 minuta dnevno, tri puta sedmično, dovoljna je da se aktivira njeno zaštitno djelovanje, pokazali su rezultati studije koja je objavljena u časopisu PLoS ONE 26. maja na internetu.

Očita korist odražava se u uticaju vježbe na dužinu sićušnih dijelova DNK poznatih kao telomeri. Ovi telomeri funkcionišu poput molekularnih "pertli" koji drže sve na okupu, održavajući gene i hromozome stabilnim.

Naučnici smatraju da se telomeri vremenom skraćuju kao posljedica stresa, povećavajući rizik od srčanih oboljenja, dijabetesa, čak i smrti. Međutim, čini se da vježba može usporiti, ako ne i zaustaviti ovaj proces skraćivanja.

"Dužina telomera sve se više smatra biološkim markerom akumuliranog trošenja tokom života, integrisanih genetskih uticaja, životnog stila i stresa," istakla je u izjavi za štampu koautorica studije Elissa Epel, vandredni profesor na univerzitetu University of California San Francisco (UCSF), Odsjek za psihijatriju. "Čini se da čak i srednja količina intenzivne vježbe osigurava kritičnu količinu zaštite za telomere."

Epel i njene kolege analizirali su životne stilove 62 žene u postmenopauzi, te su od njih zatražili da zabilježe koliko intenzivne vježbe (vježba koja povećava otkucaje srca i uzrokuje znojenje) primjenjuju svakog dana u periodu od tri dana. Bilježena je također njihova percepcija stresa, te su naučnici uzeli uzorke krvi radi mjerenja dužine telomera.

Tim je otkrio da žene koje su bile pod visokim stepenom stresa, ali koje su bile "aktivne" nisu imale kraće telomere, dok su učesnice pod istim stepenom stresa, ali koje su označene kao "neaktivne" imale kraće telomere.

Gledajući u budućnost, autori studije rekli su da su potrebna dodatna istraživanja sa većim uzorkom učesnika koja bi potvrdila rezultate ove studije, te utvrdila preporuke koliko vježbe je neophodno da bi se ostvario efekat celularne zaštite.

IZVOR: PloS One, maj 2010., www.plosone.org

UVOD
SIMPTOMI MENINGITISA
UZROCI MENINGITISA
DIJAGNOSTICIRANJE MENINGITISA
LIJEČENJE MENINGITISA
KOMPLIKACIJE MENINGITISA
PREVENCIJA MENINGITISA

UVOD

Meningitis je upala meninga (moždanih ovojnica), zaštitnih membrana koje okružuju mozak i kičmenu moždinu. Infekcija može uzrokovati oticanje inficiranih moždanih ovojnica, što može oštetiti nerve i mozak.

Simptomi meningitisa su: snažna glavobolja, povraćanje, visoka tjelesna temperatura, ukočenost vrata i osjetljivost na svjetlo. Kod mnogih ljudi (ali ne i svih) javi se i specifičan osip po koži.

Simptomi se mogu razlikovati kod male djece i beba. Pogledajte dio Simptomi za više informacija.

• bakterije, poput streptococcus pneumoniae, bakterije koja također uzrokuje upalu pluća (pneumoniju), a koje obično nastanjuju usta i grlo; i
• virusi, poput virusa herpes simplex.

Virusni meningitis je najčešći i manje ozbiljan oblik meningitisa. Svake godine, u Engleskoj i Walesu bude prijavljeno otprilike 3000 slučajeva virusnog meningitisa, međutim, stručnjaci vjeruju da su stvarni brojevi puno veći iz razloga što su simptomi kod mnogih slučajeva viralnog meningitisa tako blagi da se često zamijene za gripu.

Virusni meningitis je najčešći kod male djece i beba, posebno beba mlađih od jedne godine života.

Virusni meningitis se obično povlači sam od sebe u toku od nekoliko sedmica, bez potrebe za nekim specifičnim liječenjem.

Bakterijski meningitis je izuzetno opasno oboljenje i treba se tretirati kao hitan medicinski slučaj.

Ako se bakterijska infekcija ne liječi, ona može uzrokovati ozbiljna oštećenja mozga, te zaraziti krv (septikemija), dovodeći do smrti.

Liječenje zahtijeva prebacivanje pacijenta u odjel intenzivne njege gdje se mogu održati tjelesne funckije dok se administriraju antibiotici radi liječenja infekcije.

U Engleskoj i Walesu svake godine bude prijavljeno otprilike 2000 slučajeva bakterijskog meningitisa. Broj slučajeva se drastično smanjio tokom posljednjih godina zbog uspješnog programa vakcinacije koji štiti od mnogih bakterija koje uzrokuju meningitis.

Liječenje bakterijskog meningitisa je veoma napredovalo. Nekoliko decenija ranije, gotovo svi oboljeli od bakterijskog meningitisa su umirali, čak i kad je liječenje brzo započeto. Danas, do smrti dolazi u 1 od 10 slučajeva, obično kao rezultat kasnog započinjanja liječenja.

Bakterijski meningitis najčešći je kod djece i beba mlađih od tri godine, kao i kod tinejdžera i mladih ljudi između 15 i 24 godine starosti.

Najbolji način da spriječite meningitis jeste da osigurate da se članovi vaše porodice redovno i na vrijeme vakcinišu.

Određeni upozoravajući znakovi često se javljaju prije drugih simptoma meningitisa, te stoga mogu služiti kao važan znak upozorenja.

Ovi rani upozoravajući znakovi javljaju se kada je u pitanju meningitis uzrokovan bakterijom neisseria meningitis, u čijem slučaju bakterija može također inficirati krv, dovodeći do simptoma septikemije i septičkog šoka (kombinacija meningitisa i septikemije poznata je kao meningokokno oboljenje).

Obratite pažnju na znakove povišene tjelesne temperature i bilo koji od sljedećih simptoma:

• dijete se žali na jaku bol u rukama ili nogama,
• šake i stopala djeteta su neuobičajeno hladne, i/ili
• koža djeteta postane blijeda, a usne se čine plavkastim.

Prisustvo povišene tjelesne temperature istovremeno sa bilo kojim od gore navedenih simptoma treba shvatiti veoma ozbiljno – odmah pozovite hitnu pomoć!

Simptomi bakterijskog meningitisa obično se javljaju naglo i brzo se pogoršavaju. Ako posumnjate da je u pitanju slučaj bakterijskog meningitisa, odmah zatražite hitnu medicinsku pomoć.

• jaku glavobolju
• povišenu tjelesnu temperaturu
• povraćanje
• pospanost
• smetenost
• napade
• nemogućnost tolerisanja jakog svjetla (fotofobija) – ovaj simptom je rjeđi kod male djece, i
• ukočen vrat – ovaj simptom je također rjeđi kod male djece

Često u slučajevima meningitisa, na koži se može javiti ispupčeni crveni osip. Za razliku od drugih tipova osipa, ovaj osip se ne gubi i ne mijenja boju nakon što ga pritisnete staklenom čašom.

Međutim, ovakav osip se ne mora pojaviti u svim slučajevima, te se ne treba pretpostaviti da se dijagnoza meningitisa može isključiti ako osip ne postoji.

Simptomi bakterijskog meningitisa mogu biti drugačiji kod beba i male djece. Mogući simptomi kod ove populacije uključuju:

• mlohavost tijela ili ukočenost sa nekontrolisanim pokretima,
• iritabilnost i odbijanje djeteta da bude držano u naručju,
• neuobičajeno plakanje,
• povraćanje i odbijanje hrane,
• koža postaje blijeda i prošarana,
• gubitak apetita,
• ukočen pogled,
• izrazita pospanost i nepostojanje želje za buđenjem.

Kod nekih beba može se pojaviti oticanje u mekanom dijelu glave (fontanele).

Većina osoba sa virusnim meningitisom imat će blage simptome poput simptoma gripe, a to su: glavobolja, povišena tjelesna temperatura, groznica i bol u mišićima i zglobovima.

Kod ozbiljnijih slučajeva virusnog meningitisa mogu se javiti isti simptomi kao i kod bakterijskog meningitisa. Najčešće prijavljeni simptomi teškog oblika virusnog meningitisa su:

• povišena tjelesna temperatura,
• glavobolja,
• fotofobija,
• mučnina, i
• povraćanje.

Razlika se može utvrditi jedino nakon provođenja kliničkih testova – nije je moguće napraviti samo putem simptoma. Zbog toga se svaki slučaj u kojem se sumnja na meningitis treba tretirati kao hitan medicinski slučaj.

Meningitis je veoma ozbiljno oboljenje, ali ako se na vrijeme liječi, većina oboljele djece se u potpunosti oporavi.

Prije je postojao veliki broj različitih vrsta bakterija koje su mogle uzrokovati meningitis, međutim, zahvaljujući programima vakcinacije, njihov broj je umanjen.

Ipak, postoje određene bakterije za koje još uvijek nisu razvijene djelotvorne vakcine, a to su:

• bakterija neisseria meningitis, koja se često naziva i meningokokna bakterija (iako vakcina poznata kao MenC vakcina postoji za određeni podtip meningokokne bakterije), i
• bakterija streptococcus pneumoniae , koja se često naziva pneumokokna bakterija.

Pneumokokna bakterija češće napada bebe i malu djecu jer njihovi imuni sistemi još uvijek nisu razvili nikakav imunitet na ovu bakteriju.

Meningokokna bakterija prenosi se putem kihanja, kašljanja, dijeljenja pribora za jelo ili ličnih predmeta kao što su četkica za zube ili cigareta.

S obzirom da većina osoba, posebno odraslih starijih od 25 godina, imaju prirodni imunitet na meningokoknu bakteriju, većina slučajeva bakterijskog meningitisa su izolirani slučajevi.

Međutim, postoji šansa manjeg izbijanja ovih slučajeva u okruženjima gdje mnogo mlađih ljudi živi u skučenom prostoru poput školskih spavaonica, univerzitetskih kampusa, vojnih baza i studentskih domova.

Kao i u slučaju bakterijskog meningitisa, programi vakcinacije uspješno su otklonili opasnost od mnogih virusa koji su ranije uzrokovali virusni meningitis. Naprimjer, MMR vakcina djeci osigurava otpornost protiv zaušnjaka, koji su predstavljali vodeći uzrok virusnog meningitisa kod djece.

Međutim, još uvijek postoji određen broj virusa koji mogu uzrokovati virusni meningitis, a to su:

• enterovirusi – grupa virusa koji obično uzrokuju samo blagu stomačnu infekciju (iako su u prošlosti uzrokovali i dječiju paralizu), i
• virus herpes simplex – koji može uzrokovati genitalni herpes i ranice oko usta.

Šta se dešava tokom infekcije meningitisa?

U većini slučajeva meningitisa, bakterije ili virusi šire se kroz krv. Infekcija može početi u jednom dijelu tijela, poput grla ili pluća, a zatim kroz tkivo ući u krv.

Mozak od infekcije obično štiti barijera između krvi i mozga – debela membrana koja filtrira nečistoće iz krvi prije njenog ulaska u mozak.

Međutim, kod nekih osoba, iz razloga koji nisu u potpunosti jasni, infekcija može prevazići barijeru između krvi i mozga i inficirati moždanu ovojnicu. Na ovu infekciju imuni sistem odgovara tako što uzrokuje oticanje ovojnice u naporu da zaustavi širenje infekcije.

Nažalost, otečena ovojnica može oštetiti mozak i nervni sistem. Bakterije i virusi mogu također inficirati cerebrospinalnu tečnost (likvor) koja okružuje i podržava mozak i kičmu. Infekcija likvora može dovesti do dodatnog oticanja moždane ovojnice i povećati pritisak na mozak unutar lobanje. To je poznato kao intrakranijalni pritisak.

Meningitis se teško dijagnosticira. On se javlja iznenada i može se zamijeniti za gripu pošto su mnogi od simptoma isti.

Ako primjetite i najmanji pokazatelj meningitisa, posebno ako je u pitanju malo dijete, odmah zatražite liječničku pomoć – čak i ako to znači da odete u hitnu pomoć ili centar za urgentnu medicinu u sredini noći.

Nemojte čekati da se javi tamno crveni osip, pošto se on ne javlja uvijek. Meningitis je brzo i opasno oboljenje i treba se shvatiti ozbiljno. Nije važno ako pogriješite – pustite neka ljekari procijene koliko je stanje ozbiljno.

U slučajevima kada se sumnja na meningitis, liječenje će obično biti započeto i prije nego što dijagnoza bude potvrđena, zbog toga što je potrebno i nekoliko sati da se izvade određeni nalazi, a odgađanje liječenja toliko vremena može biti opasno.

Dijagnostički testovi za meningitis uključuju:

• testove krvi – radi utvrđivanja prisustva bakterija ili virusa,
• CT snimanje – radi procjenjivanja stepena pritiska na mozak, i
• lumbalnu punkciju – uzimanje uzorka cerebrospinalne tečnosti (likvora) iz slabinskog dijela ličme i njeno testiranje na prisustnost bakterija i virusa.

Ako postoje znakovi povećanog pritiska na mozak, onda će lumbalna punkcija morati biti odgođena, zbog toga što bi otklanjanje nešto likvora moglo povećati pritisak na mozak.

Ako je vaše dijete ili mlada odrasla osoba vidljivo bolesna te ima crveni osip, snažno pritisnite bezbojnu staklenu čašu po osipu. Ako kroz čašu još uvijek možete vidjeti osip, osoba ima sepsu. Hitno potražite pomoć u centru urgentne medicine u najbližoj bolnici.

Osobe kod kojih se sumnja na meningitis hitno se primaju u bolnicu, gdje god da se nalaze.

Neophodno je hitno liječenje u odjelu za intenzivnu njegu. Za liječenje infekcije koriste se antibiotici i to intravenozno, dok se oprema za održavanje na životu i intravenozna tečnost koriste da bi se pomoglo tijelu da se oporavi.

Ako je bakterija također ušla u krv, steroidi mogu umanjiti toksine koji ubijaju zdravo tkivo. Ako je tkivo teško oštećeno, ono umire i postaje gangrenozno. Gangrenozno tkivo neophodno je hirurški odstraniti. U najtežim slučajevima može biti neophodno da se amputira dio tijela, poput ručnog ili nožnog prsta ili cijele noge ili ruke.

Većina ljudi, ako se počnu liječiti dovoljno brzo, mogu se djelomično oporaviti unutar 10 do 14 dana, iako može biti potrebno nekoliko sedmica ili mjeseci prije nego što se u potpunosti oporave.

Ako su simptomi virusnog meningitisa toliko ozbiljni da zahtijevaju primanje u bolnicu, oboljenje će se liječiti na isti način kao i bakterijski meningitis dok se dijagnoza ne potvrdi.

Kada se dijagnoza konačno uspostavi, antibiotici će biti prekinuti, iako će se nastaviti sa administriranjem tečnosti intravenozno da bi se tijelo podržalo u procesu oporavka.

Međutim, većina osoba sa virusnim meningitisom nije toliko bolesna da bi bila primljena u bolnicu, te se oporavi unutar 14 dana bez potrebe za liječenjem.

Većina slučajeva meningitisa su izolirani, te je rizik od širenja zaraze mali.

Međutim, ako se smatra da je određena osoba na posebnom riziku, poput malog djeteta koje je provelo duže vrijeme u bliskom kontaktu sa drugim djetetom koje je oboljelo od bakterijskog meningitisa, daće mu se određena doza antibiotika kao mjera predostrožnosti.

Bakterijski meningitis može uzrokovati ogroman napor za organizam i mozak čovjeka, te se procjenjuje da između 15 i 25% oboljelih iskuse neke komplikacije. Komplikacije se mogu razlikovati od osobe do osobe, te mogu biti privremene ili trajne.

U principu, što je oblik meningitisa bio teži, veća je vjerovatnoća da će doći do komplikacija. Stoga su komplikacije češće nakon bakterijskog meningitisa, a veoma su rijetke nakon virusnog meningitisa.

Moguće komplikacije uključuju:

• gubitak sluha (djelomični ili potpuni),
• probleme sa pamćenjem i koncentracijom,
• probleme sa koordinacijom i ravnotežom,
• poteškoće sa učenjem (privremene ili trajne),
• epilepsiju,
• cerebralnu paralizu,
• probleme sa govorom, i
• gubitak vida (djelomični ili potpuni).

Kako je gubitak sluha najčešća komplikacija, osobe koje se oporavljaju od meningitisa obično se upućuju na test sluha radi njegove procjene. Sljedeći test treba uslijediti nakon šest mjeseci da bi se utvrdili da li je došlo do eventualnog poboljšanja ili pogoršanja sluha.

Meningitis može biti traumatično iskustvo, posebno za malu djecu, te će mnoga djeca ispoljavati promjene u svom psihološkom i emocionalnom ponašanju. Moguće promjene uključuju:

• dijete postaje posebno “privrženo” i anksiozno je kada nije sa roditeljem,
• mokrenje u krevet,
• slab san i/ili noćne more,
• razdražljivost,
• histerične napade,
• strah od ljekara i bolnica.

Ovakvo ponašanje trebalo bi se popraviti kako se dijete oporavlja, međutim, nekoj djeci će biti neophodna dodatna terapija da bi prevazišla traumu. Ako ste zabrinuti zbog ponašanja vašeg djeteta, porazgovarajte sa svojim porodičnim ljekarom koji vas može uputiti dječijem psihologu.

Postoji određen broj vakcina koje mogu spriječiti većinu slučajeva virusnog i bakterijskog meningitisa.

• MMR vakcinu (protiv ospica, zaušnjaka i rubele),
• vakcinu protiv meningitisa C, i
• DTaP/IPV/Hib vakcinu, koja pruža zaštitu od bakterije Haemophilus influenzae tip b, difterije, velikog kašlja, tetanusa i dječije paralize.

U nekim zemljama, ove vakcine su dio standardnog programa vakcinacije u djetinjstvu. Ako niste sigurni koje vakcine vaše dijete treba primiti, te da li ih je na vrijeme primilo, obratite se pedijatru.

• Putnike koji će živjeti i raditi sa lokalnim stanovništvom u rizičnom području
• Putnike koji će se duže zadržavati u rizičnom području, kao i ruralne putnike koji posjećuju rizično područje
• Putnike koji posjećuju rizično područje u vrijeme izbijanja ovog oboljenja

PRILAGOĐENO SA: NHS CHOICES, 26. maj 2010.,

NA VRH

Bila je to jedna u nizu izuzetno uspiješnih akcija inicirana zajedničkim trudom mjesne zajednice,samih mještana i zaposlenika Ambulante „Lipnica". Kako je istakao prim.dr.Kasim Brigić prilikom obilaska obnovljene ambulante,zadivljujući je trud koji su uložili mještani,donatori i zaspolenici da se ova ambulanta uredi na zaista respektabilan način.Na kraju iako ima još nekih detalja koje treba završiti bit će uloženo oko 12 000 KM u kompletnu obnovu.

"Ovom prilikom prenosim iskrenu zahvlanost menadžmenta i sviha zaposlenika naše ustanove na podršci koju su pružili ali i ljubavi koju su unijeli u obnovu ovog objekta,iskreno se nadamo da će i na područjima drugih mjesnih zajednica shvatiti značaj i na sličan način građani doprinjeti obnovama ambulanti jer u pravom smislu te riječi one jesu njihove a mi smo ti koji im pomažemo našom stručnošću i ljubaznošću da prebrode sve zdravstvene tegobe.

Veliki je spisak pojedinaca i kolektiva koji su bili donatori i čija imena će se uvijek moći pročitati na zidu pri ulasku u samu ambulantu.Stara poslovica kaže: „Najbolji među najboljima",tako je i bilo jer su za dvanaest najvećih donatora pripremljen prijem i dodijeljene zahvalnice u Kući solidarnosti u Gornjoj Lipnici.

Priznanja su dobili: Milica i Vlado Lamešić „VMS-Lamešić", Vahdet Hasić „Road",Miralem Bajrić „Telix",Hazim Softić,Salih Hodžić „Meteor",Slavko Pavić „Ćage",Mirko Čanić,Rešad Husagić,Sale Mrkaljević „Sale-Mont",Edin Delić S.T.R."Una",Mehmed Mehmedović i Muhamed Malkočević.

Posebno zahvalnost prim.dr.Kasim Brigić direktor Doma zdravlja Tuzla uputio je sestri Nadi Marković koja pokazala nesebičnost i koja uložila izuzetno veliki napor da se sve zajedno odradi na opće zadovoljsto svih.

Još u trećem mjesecu tekuće godine Služba higijensko epidemiološke zaštite je započela sa edukacijom zaposlenih iz kontrola infekcija.

Pema ranije utvrđenom planu eduakcija je započela sa doeduakcijom radnica na održavanju higijene.

Dvodnevnom obukom je bilo obuhvaćeno 60 radnica. Predvači su bili dr.Amerlina Mehičić,dipl.ing. ZZNR Brankica Topalčević, ing.san.Rašid Milkunić i Mladen Stejpić sanitarni tehničar. Do kraja tekuće 2009 godine i ostali zdravstveni profesionalci će biti obuhvaćeni obukom.

Ova služba obavlja poslove iz sljedećih oblasti:

• Epidemiologije
• Higijene
• Zdarvstvenog vaspitanja i
• zdravstvena statistika

U HES-u se vrši koninuiran nadzor nad epidemiolškom situacijom kroz prikupljanje, evidentiranje i kontrolu prijave zaraznih bolesti. Oboljeli od zaraznih bolesti se obrađuju epidemiološkom anketom, vrši se epidemiološki nadzor nad žarištem,zdravstveni nadzor nad eksponiranim obavezama, kontrola uslova stanovanja, a po potrebi se preduzimaju DD mjere.

U ovoj službi se sprovodi vakcinacija protiv gripa, Hepatitisa a, protiv Hepatitisa B, protiv Tifusa, pneumococna vakcina, protiv žute groznice, tetanusa, meningococna vakcina, obavlja kontrolu higijenskog stanja sredine kroz sanitarno-higijenske nadzore javnih objekata, vodovoda, javnih vodnih objekata, škola, predškolskih ustanova, restorana društvene ishrane, objekata za kolektivni smještaj ljudi, zdravstvenih objekata.

Zdravstveni radnici ove službe aktivno sudjeluju u radu Komisije za kontrolu injekcija, a dr Amerlina Mehičić obavlja dužnost predsjednika iste komisije.

Mjesečno se prikupljaju statistički podatci i sačine periodični izvještaji kroz praćenje relevantnih parametara za oblast zdravstva;

1. Vrši se praćenje pokazatelja kvaliteta rada,anketama zadovljstva pacijenata i rezultatima obuke zaposlenih

2. Vodi se registar prijava zaraznih i malignih bolesti i statistički se obrađuju podatci

3. Zdravstveno vaspitni rad je takođe integralni dio poslova svih zaposlenih u HES (sa oboljelim licima od zaraznih  bolesti, licima u kontaktu, pacijentima, sa zdravima za individualne i grupne metode rada.

Podsjećamo Vas na obavezu prijavljivanja malignih neoplazmi. Prikupljanje zdravstveno statističkih podataka regulisano je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (Sl novine F BiH br.29/05), Zakonom o statistici u Federaciji BiH (SL.novine F BiH 63/03) te Programima statističkih aktivnosti i Godišnjim provedbenim planom statističke aktivnosti FBiH.

Zadaci koordinatora su obskrba ljekara sa obrascima,prikupljanje popunjenih prijava(aktivno i pasivno),njihova obrada te prosleđivanje prijava u dogovorenim terminima kantonalnom odnosno federalnom koordinatoru za rak.

U cilju aktivnog prikupljanja prijava koordinator će zajedno sa šefovima odjeljenja i Službom za poboljšanje kvaliteta 2 puta godišnje izvršiti provjeru prijavljivanja te nakon analize o tome izvjestiti direktora ustanove.Molimo Vas da čitko i u potpunosti ispunite prijavu te da u prostoru koji je predviđen za evidentiranje uputnica napišete PMO i datum kada je prijava ispunjena.